Njegov susret sa dugogodišnjim prijateljem Seadom Sejom Čakalom iz vogošćanskog naselja Semizovac bio je mnogo više od slučajnog susreta — bio je to trenutak koji vraća vjeru u trajnost pravog drugarstva.
-Da nam je još jedan Sejo, kuhali bi halvu, dobacio je kroz osmijeh Brajlović, u svom prepoznatljivom šeretskom maniru, dok je pozdravljao Čakala, ne krijući radost što su se ponovo sreli. Njih dvojicu ne vežu samo uspomene, već i godine međusobnog poštovanja i razumijevanja, koje su odoljele vremenu i životnim promjenama.
Brajlović se prisjetio njihovog prvog poznanstva još iz 1967. godine, kada je Čakal ostvario zapaženu ulogu u filmu „Mali vojnici“, a potom i u filma „Sunce tuđeg neba“ i „Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji“ koji je nedavno, nakon višegodišnjeg „boravka“ u bunkerima emitovala Federalna televizija Bosne i Hercegovine. Iako su putevi dvojice prijatelja kasnije krenuli u različitim pravcima, jedna nit je ostala neraskidiva — iskreno prijateljstvo.
Sead Čakal danas živi mirnijim životom u Semizovcu, daleko od svjetala reflektora, ali s toplinom u glasu govori o prošlim vremenima:
-Bila su to zaista lijepa vremena, kaže Sead Čakal. Sve ono o čemu čovjek sanja počelo se dešavati preko noći. Intervjui, naslovnice… bio sam glavna faca. Naravno, mladost nosi svoje, pa sam znao i da se kočoperim pred rajom. Ipak, život me je odveo u drugom smjeru. Nisam imao priliku da se dodatno obrazujem kao glumac, ali ne žalim. To iskustvo nosim sa sobom i rado ga se sjećam.
Njihov razgovor, međutim, nije ostao samo u sferi uspomena. Današnji život ih ponovo povezuje kroz vrlo konkretne i praktične stvari — zajednički interes za kvalitetnu domaću proizvodnju i nabavku mesa. Brajlović, poznat po tome što ne pravi kompromise kada je riječ o kvaliteti hrane u svom ugostiteljskom objektu, često se oslanja upravo na savjete ljudi poput Čakala.
-Ne pada mi teško da prođem kroz cijelu Bosnu i Hercegovinu u potrazi za najboljim mesom, kaže Brajlović. Za mene je kvalitet na prvom mjestu, a takve stvari se ne nalaze slučajno. Do njih se dolazi uz pomoć dobrih ljudi i prijatelja.
Upravo u toj potrazi, Čakal mu je postao važan saveznik. Kao čovjek koji dobro poznaje lokalne prilike, stočare i domaćine u okolini Semizovca i šire, često ga upućuje na provjerene proizvođače. Njihova saradnja tako prerasta u još jednu dimenziju prijateljstva — onu u kojoj se povjerenje potvrđuje kroz konkretna djela.
-Kad imaš prijatelja koji ti može reći gdje je nešto dobro i pošteno, onda znaš da si na pravom putu, dodaje Brajlović.
Naravno, ni pjesma nije izostavljena. Iako je ugostiteljstvo njegov primarni posao, Brajlović priznaje da se nikada nije odrekao muzike:
-Kad god se ukaže prilika, uzmem mikrofon, ističe Brajlović. To je dio mene. Nema boljeg osjećaja nego zapjevati među prijateljima.
I upravo u takvim trenucima, uz pjesmu, razgovor i zajedničke planove, ogleda se suština njihovog odnosa. Nije to samo poznanstvo koje traje decenijama, već pravo, iskreno drugarstvo koje se prilagođava vremenu, ali nikada ne slabi.
Jer, kako kažu oni koji ih poznaju, gdje god da se sretnu Sejo i Sejo, tu se ne priča samo o prošlosti, nego se i gradi nešto novo.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.