Sarajevo

I TO JE ŽIVOT Bila jednom jedna lijepa smotra

Većina kulturno-zabavnih sadržaja u Vogošći danas se odvija u okviru aktivnosti Javne ustanove Kulturno-sportski centar Vogošća, a kulminacija istih je najintenzivnija kroz manifestaciju privrede, kulture i sporta „Vogošćanski dani“.

FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ

Riječ je uglavnom o programima koji imaju karakter javnih priredbi i koncerata, a čije se finansiranje, u velikoj mjeri, oslanja na budžetska sredstva Općine Vogošća. Takvi događaji svakako imaju svoju publiku i svoje mjesto u kulturnom kalendaru ove sredine, ali stariji Vogošćani često će reći da današnja kulturna scena ipak ne može nadomjestiti ono što je Vogošća nekada imala.

A imala je mnogo više od povremenih manifestacija.

Pročitajte još

Oni koji pamte vrijeme od prije nekoliko decenija često sa posebnom dozom nostalgije govore o jednom sasvim drugačijem periodu kulturnog života ove sredine. Sudionici nekadašnjih kulturno-zabavnih aktivnosti iz vremena sedamdesetih godina prošlog vijeka i danas se sa sjetom prisjećaju entuzijazma koji je vladao u pripremi i održavanju kultne manifestacije SAKUS – Smotre amaterskog kulturno-umjetničkog stvaralaštva. Ta smotra bila je mnogo više od običnog kulturnog događaja. Ona je predstavljala svojevrsni pokret koji je okupljao građane Vogošće, podstičući ih da kroz pjesmu, igru, glumu, slikanje, stihove i druge vidove umjetničkog izražavanja pokažu ono što znaju i umiju, zabavljajući svoje komšije, prijatelje i sugrađane.

Smotra amaterskog kulturno-umjetničkog stvaralaštva bila je tradicionalna manifestacija koja se u Vogošći održavala sa ciljem promocije narodne tradicije, folklora i amaterskog rada kulturnih društava. Glavni organizator bio je, u saradnji sa općinom, Radnički univerzitet Vogošća, u čijim su prostorijama održavana finalna takmičenja iz različitih oblasti kulturnog stvaralaštva.

Tih godina smotra je predstavljala vrhunac amaterskog kulturnog djelovanja u Vogošći, u periodu kada je ova sredina doživljavala snažan industrijski, društveni i demografski uspon. Veliki radni kolektivi, poput tadašnjih industrijskih giganata, davali su snažnu podršku kulturnim aktivnostima svojih radnika, a kultura je bila shvaćena kao važan dio društvenog života, a ne kao sporedna djelatnost.

U pripremi programa učestvovali su gotovo svi segmenti društva. Škole, mjesne zajednice, radne organizacije i brojna udruženja pripremajući i izvodeći različite vrste kulturno-zabavnih sadržaja. Na pozornici su se smjenjivali folklorni ansambli, plesne grupe, pjevači amateri, glumci iz dramskih sekcija, likovni umjetnici, pjesnici, vajari, horski sastavi i instrumentalni orkestri. Poseban doprinos ovoj manifestaciji davali su članovi Radničkog kulturno-umjetničkog društva „UNIS“, koji su svojim nastupima često predstavljali vrhunac programa.

FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ
FOTO: ESET MURAČEVIĆ

Najbolje tačke iz različitih sredina predstavljale su se na općinskom takmičenju gdje se birala najbolja izvedba u svakoj kategoriji. Bio je to svojevrsni praznik kulture i zajedništva.

Ono što je posebno karakterisalo to vrijeme bio je snažan duh amaterizma. Ljudi su u kulturnim društvima i dekcijama učestvovali iz ljubavi prema umjetnosti, bez finansijske naknade, vođeni željom da doprinesu zajednici i obogate društveni život sredine u kojoj žive.

U tom vremenu amaterizam nije bio shvaćen kao nešto sporedno. Naprotiv, bio je temelj kulturnog života. Radnički kolektivi pomagali su rad kulturnih društava, mjesne zajednice ustupale su prostorije za probe, a publika je sa velikim interesovanjem pratila gotovo svaki kulturni događaj.

Društveni domovi. Školski i drugi prostori bili su puni.

Takav entuzijazam bio je vidljiv na svakom koraku. Izložba slika Asada Nuhanovića u Društvenom domu Mjesne zajednice Svrake, na primjer, bila je jedna od manifestacija kojoj je prisustvovao do tada najveći broj posjetilaca koji su željeli vidjeti njegove radove. Veliku pažnju publike privlačile su i izložbe rukotvorina, večeri poezije, folklorne večeri, takmičenja amatera pjevača, kao i nastupi vogošćanskih tamburaša. Svaki od tih događaja bio je pravi mali praznik kulture za određeni dio Vogošće.

Zahvaljujući upravo tom snažnom amaterskom pokretu, Vogošća je ubrzo postala prepoznatljiva i izvan svojih granica. Rad vogošćanskih kulturnih amatera privukao je pažnju šire javnosti tadašnje Jugoslavije, pa je ova sredina vrlo brzo postala domaćin i značajnih manifestacija među kojima su bile Smotra kulturno- umjetničkih društava Jugoslavije, Jugoslovenski festival humora, manifestacija„Tromeđa bez međa“ – svojevrsna smotra kulturnog stvaralaštva Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore, Festival narodne muzike…

Amateri Vogošće, prije svega članovi KUD-a „UNIS“, pronosili su ime svog mjesta širom tadašnje države i inostranstva učestvujući na međunarodnim smotrama folklora, jugoslovenskim takmičenjima dramskih sekcija, festivalima tamburaških orkestara i brojnim drugim kulturnim događajima.

Pročitajte još

Danas, decenijama kasnije, sve je očiglednije da problem nije samo u promijenjenim društvenim okolnostima. Problem je i u činjenici da amatersko stvaralaštvo više nema sistemsku podršku kakvu je nekada imalo.

Kultura se često svodi na organizaciju nekoliko manifestacija godišnje, dok se kontinuirani rad sa kulturnim društvima, mladim talentima i amaterskim sekcijama nalazi na margini interesovanja. Nedostaje strategija razvoja kulture, nedostaje ozbiljnija institucionalna podrška, ali prije svega nedostaje vizija.

U takvim okolnostima teško je očekivati da će se spontano pojaviti novi kulturni pokreti kakvi su nekada postojali.

Jer amaterizam ne nastaje sam od sebe. On se razvija tamo gdje postoji podrška zajednice, razumijevanje institucija i svijest da kultura nije trošak nego ulaganje u društvo.

Nažalost, danas se često čini da je mnogo lakše izdvojiti novac za jedan koncert ili jednodnevnu manifestaciju nego sistematski graditi kulturnu scenu koja bi trajala godinama. A bez takvog pristupa nema ni novih generacija folkloraša, glumaca amatera, tamburaša, slikara ili pjesnika koji bi nastavili tradiciju po kojoj je Vogošća nekada bila prepoznatljiva.

Zato se Smotra amaterskog kulturno-umjetničkog stvaralaštva (SAKUS) danas sve češće spominje samo u razgovorima starijih Vogošćana, kao podsjećanje na jedno vrijeme u kojem je kultura bila stvar zajedničkog ponosa, a ne samo povremeni program na kalendaru manifestacija.

Bila je to zaista jedna lijepa smotra. Ali još više od toga, bila je simbol vremena u kojem su ljudi vjerovali da zajednica može biti bogata onoliko koliko ulaže u svoju kulturu.