Inženjer mašinstva, ratni veteran, nekadašnji premijer Unsko-sanskog kantona i dugogodišnji univerzitetski profesor, vlastitu životnu priču vidi kao potvrdu da se lični i društveni napredak temelje na znanju, odgovornosti i ličnom integritetu. Prvi razred osnovne škole učio sam pod fenjerom i lojnom svijećom, jer u kući nije bilo električne energije. Odrastao sam u skromnoj radničkoj porodici i vrlo rano sam shvatio da je obrazovanje jedini izlaz iz siromaštva, posebno na selu. Bio sam prvi u široj porodici koji je završio srednju školu s odličnim uspjehom i već tada sam znao da je to moj put i moja šansa da napravim iskorak – kaže Islamović.
Rano iskustvo siromaštva, snažan utjecaj učitelja i duboko poštovanje prema školi oblikovali su njegov životni izbor. Već kao student razvija želju da ostane u obrazovanju, a prvi posao dobija kao mladi asistent na Višoj tehničkoj školi u Bihaću krajem 1990. godine. Međutim, početak karijere prekida rat. Radili smo tek godinu i po kada je počeo rat. Nismo dočekali početak agresije skrštenih ruku. Bio sam uključen u pripreme odbrane kroz Patriotsku ligu i Teritorijalnu odbranu, a kasnije kao pripadnik 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine. Istovremeno smo pokušavali sačuvati obrazovanje, dio vremena bili smo na liniji, a dio u učionicama. Smatrali smo da branimo i državu i znanje, jer bez obrazovanja nema ni budućnosti – ističe Islamović
Ratne godine obilježile su blokada Bihaćkog okruga, borbe i ranjavanja, ali i iskustva koja su, kako kaže, trajno odredila njegov pogled na društvo i ljude. Dva puta sam ranjavan kao pripadnik 5. korpusa i u takvom stanju dočekao kraj rata. Bio sam blizak saradnik rahmetli Adila Bešića i sudjelovao u važnim operacijama, među njima i u ‘Operaciji Tigar ’94’. To je bio izuzetno važan trenutak jer je podignut moral naših boraca, a neprijatelj doveden u zabludu. Nakon te akcije Velika Kladuša je oslobođena i više nikada nije bila zauzeta – dodaje Islamović
Poslijeratni period donosi novi izazov, obnovu društva. Islamović ulazi u privredu, preuzima vođenje Energopetrola u vremenu kada je, kako kaže, trebalo ponovo pokrenuti život u kantonu. Nakon toga ulazi u politiku, postaje ministar, a potom i premijer Unsko-sanskog kantona. Njegov mandat završava prije vremena nakon što odbija politički zahtjev koji smatra nezakonitim.
Od mene je traženo da se otpišu milionska potraživanja javnog preduzeća prema određenim firmama. To nisam mogao prihvatiti, jer Vlada to nije smjela uraditi. Odbio sam i nakon toga je pokrenuta moja smjena. To za mene nije bio problem — mirno sam otišao jer nisam želio učestvovati u nečemu što smatram pogrešnim – kaže Islamović.
Nakon odlaska iz politike vraća se akademskom radu, doktorira i započinje intenzivan profesionalni uspon na Univerzitetu u Bihaću. Obavlja niz funkcija — od prodekana i prorektora do rektora u dva mandata — uz kontinuiran naučni i mentorski rad. Završetak doktorata i povratak obrazovanju za mene su bili među najvećim životnim trenucima. Rad s mladim ljudima je izazov, ali i velika privilegija. Kao mentor sam učestvovao u obrazovanju doktora, magistara i velikog broja diplomiranih studenata. To smatram jednim od svojih najvećih profesionalnih uspjeha – ističe Islamović
Tokom njegovog rektorskog mandata Univerzitet u Bihaću prošao je više akreditacijskih procesa, a Islamović posebno naglašava važnost institucionalne stabilnosti i razvoja. Danas je Univerzitet u Bihaću po treći put akreditovan i ima veliki broj akreditovanih studijskih programa, što našim diplomama daje punu vrijednost u evropskom prostoru visokog obrazovanja. Trenutno radimo i na projektu izgradnje zgrade Univerziteta — želimo iza sebe ostaviti nešto trajno budućim generacijama – dodaje on.
Govoreći o stanju u društvu, upozorava da najveći problem Unsko-sanskog kantona vidi u narušenim međuljudskim odnosima i političkim podjelama koje usporavaju razvoj. Ako želimo napredak, moramo popraviti odnose među ljudima. U ratu smo bili bliži jedni drugima, više smo se poštovali i vjerovali jedni drugima nego danas. Ljudi često stavljaju lične ili stranačke interese ispred općeg dobra a to nas koči – smatra Islamović
Na kraju, poruku posebno upućuje mladim generacijama, naglašavajući da razvoj društva zavisi i od znanja i od odnosa među ljudima. Budućnost Krajine gradi se obrazovanjem i međusobnim povjerenjem. Bez znanja nema napretka, ali bez povjerenja nema stabilnog društva. Moramo učiti iz prošlosti, biti bliži jedni drugima i graditi odnose koji će omogućiti razvoj generacijama koje dolaze – poručuje Islamović
Uz to, mladima savjetuje da budu vrhunski u svojoj struci, ovladaju savremenim tehnologijama i uče strane jezike, ali i da njeguju vrijednosti tolerancije, dijaloga i odgovornosti prema zajednici. Ako želite biti prepoznati i cijenjeni, morate biti među najboljima u svojoj struci, ovladati savremenim tehnologijama i učiti strane jezike, prije svega engleski. Ali jednako važno je da budete dobri ljudi, tolerantni, spremni na razgovor i protiv svakog rata – ističe na kraju Islamović.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.