Konferencija je okupila predstavnike institucija vlasti, organizacija civilnog društva, akademske zajednice i medija, s ciljem razmjene znanja, iskustava i preporuka koje mogu doprinijeti efikasnijoj, otvorenijoj i građanima bližoj javnoj upravi.
Kroz ovu konferenciju Vanjskopolitička inicijativa BH nastavlja svoju dugogodišnju posvećenost unapređenju reforme javne uprave, jačanju transparentnosti odgovornosti institucija, te aktivnijem uključivanju građana u procese donošenja javnih politika. Fokus konferencije bio je na korisnički orijentisanom kreiranju i pružanju javnih usluga, uz naglasak na potrebe i iskustva građana kao krajnjihkorisnika javne administracije.
O Institucionalnim perspektivama i participativnom pristupu reformi javne ustanove, kao panelisti, govorili su: Igor Stojanović, potpredsjednik Federacije BiH; Edin Smajić, zastupnik u Parlamentu Federacje BiH i osoba koja je dvanaest godina obavljala funkciju Načelnika sarajevske Općine Vogošća; Nedžib Delić iz Ureda koordinatora za reformu javne uprave BiH i Haris Ćutahija, direktor Vanjskopolitičke inicijative BH; dok su svoja iskustva, dobitnika WeBER grantova, u participativnom rješavanju lokalnih problema u Bosni i Hercegovini, sa prisutnima, podijelili predstavnici Udruženja „Mozaik“ iz Visokog, Udruženja „Demos“ iz Brčkog, Centra za istraživanje i studije „GEA“ iz Banjaluke i Centra za studije upravljanja iz Banjaluke.
-Cilj konferencije bio je vezan za to da se otvori konstruktivan dijalog između institucija, civilnog društva i stručne javnosti o načinima unapređenja javnih usluga u Bosni i Hercegovini, istakao je Haris Ćutahija.
Razmotrili smo ključna pitanja pozicioniranja građana u središte reformi javne uprave, kao i nacionalna i regionalna iskustva u razvoju korisnički orijentisanih javnih usluga.Posebnu pažnju posvetili smo percepcijama građana o kvalitetu i dostupnosti javnih usluga u BiH, te ulozi civilnog društva u participativnom rješavanju lokalnih problema. Bosna i Hercegovina ima iste probleme u reformi javne uprave kao što ima u svim ostalim političkim pitanjima. Reforma javne uprave prije svega je političko pitanje i ona je taoc političke volje kao i sve drugo u našoj zemlji. Bosna i Hercegovina, prije svega, kaska za cijelom regijom, to je činjenično stanje. Istina, imamo instituciju koja se bavi reformom javne uprave,to je Ured koordinatora za reformu javne uprave BiH. Oni rade svoj posao koliko im ruke nisu zavezane, a jesu. Kao što imamo mehanizam koordinacije kada je u pitanju Evropski put BiH, oni imaju isto koordinaciju gdje su zastupljeni državni i entitetski nivoi. Dakle, sve te bitne odluke se moraju donositi u konsenzusu kojeg inače nema. Republika Srpska obično kasni sa usvajajajem ovih dokumentat. Imali smo i fond za reformu javne uprave koji je bio prosto neiskorišten, tako da su u suštini donatori počeli povlačiti sredstva iz njega. Građani moraju insistirati da njihovi predstavnici donose i implementiraju ove reforme, zato što je ovo nešto što apsolutno treba i što će imati utiecaj na njihov svakodnevni život. Nikom nije u interesu da stoji na šaltaru tri sata za stvari koje može uraditi u svoje kuće. I tu se treba priča završavati.Strateški okvir koji postoji i akcijani planovi, koji su doneseni do sada i koji se donose su izuzetno dobri i kvalitetni. Međutim, njihovu implementaciju koči politička volja koje kod nekih nema.
-Ono što je za mene značajno je da reforma javne uprave u stvar bi trebala da bude alat za bolju upravu, efikasnije institucije i kvalitetni uslugu za građane, rekao je, između ostalog, Igor Stojanović.
– I to bi trebala da bude i sva suština. Međutim, ako govorimo iskreno, reforme javne uprave u BiH nisu počele juče i traju već dosta dugo i nisu baš na nekom zavidnom nivou. U proteklim godinama napravljeni su određeni pomaci. Usvojeni su strategički dokumenti, reforme javne uprave, uvedeni su elementi digitalizacije u pojedinim institucijama,un apređeni su proces budžetiranja, finansijskog upravljanja, ojačani su mehanizmi transparentnosti interne kontrole, ali ja bi dalje rekao da sve to nije dovoljno. Ti koracije su važni, ne treba ih umanjivati, ali jednako je važno reći da oni još uvijek nisu dali puniji vidljivi efekt za građane. Glavni problem reformi u BiH nije nedostatak strategija, već je po meni nedostatak dosljedne i koordinirane provedbe. Nekoliko je velikih izazova. Složeni, fragmentiran administrativni sistem, preklapane nadležnosti i vrlo često nejasna odgovornost, politizacija javne uprave, te kao jedan veliki problem, nedovoljno korištenje digitalnih rješenja i otpor promjerama unutar samog sistema. Evropska unija, mislim da je to svima jasno od nas, ne traži više papira, nego traži funkcionalnu i profesionalnu i odgovornu upravu. Ako želimo neki napredak, stvarni iskorak, onda bi fokus morao biti jasan i realan, a to je prvi prioritet, po meni, profesionalizacija javne uprave. Zapošljavanje i napredovanje moraju se temeljiti na znanju, a ne na nekoj političkoj pripadnosti, što se vrlo često dešava, i onda naravno da imamo, puno problema. Govorimo također i o nacionalnoj pripadnosti, uvijek nešto bude prioritet iznad te profesionalne strane. Drugi prioritet je digitalna transformacija. Digitalizacija nije luksuz, nego nužnost, ona skraćuje procedure, smanjuje troškove i ograničava prostor za zloupotrebe. Treći prioritet je odgovornost i mjerljivi učinci. Institucije moraju imati jasne ciljeve, rokove i pokazatelje uspješnosti. Građani imaju pravo znati šta dobijaju za novac koji izdvajaju. I, konačno, možda najvažnije je politička volja, koja, često, nedostaje. Uvijek je odgovoran onaj neko drugi, ili, i uvijek je to pitanje tumačenja. Bez nje nijedna reforma neće zaživjeti, bez obzira na kvalitet strategija ili podršku međunarodnih partnera.
-Imamo digitalni okvir, ali nikako da se pokrene priča u kojoj će se napraviti sistem u kojem ćemo koristiti podatke da bismo brže i lakše odrađivali svoje poslove, istakao je Edin Smajić.
-Ono što izuzetno opterećuje rad uprave u kontekstu zadovoljstva građana i uspostave sistema vrijednosti u društvu, svakako su i određene procedure koje su, uspostavljene, rekao bih, primarno i same zbog sebe. Postoje određena namjenska sredstva koja se iz ugla određenih privrednih društava uplačuju po mjestu gdje nastaju ta sredstva, recimo radi zašte, zraka, okoliče i tako dalje. I ta sredstva primarno koriste u nekoj instituciji koju država ima i oni rade na način da ta sredstva godišnje raspoređuju umjesto da malo skrate procedure. Imamo apsurdne situacije da se najmanji dio sredstava ubranih od zagađivača zraka vraća u sredine gdje oni zrak zagađuju. Na nivou lokalne samouprave postoji već dogovorena priča o mnoštvo propisa koje bi trebalo mijenjati da bi se došlo i do onog elementarnog principa koji funkcioniše. Govorim u kontekstu pridrživanja Evropskoj uniji, a to je solidarnost. Ja ću navesti samo jedan od tih propisa koji je davno dogovoren da se mijenja. To nije odrađeno. O posljedicama koji nastaju u prostoru da ne govorim.
Zakon o raspodjeli javnih prihoda u Federaciji Bosne i Hercegovine, je na principu četiri faktora koji utiču na raspodjelu sredstva a ovaj peti vanredni koji se zove Ponder već davno procijenjen kao nešto što ne daje pravu sliku o potrebama, nema tu nešto pretjerano ni dovoljno solidarnosti. Već dugo o njegovoj promjeni nema ništa. Od 80 jedinca lokalne i samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine imate nekoliko koje ne znaju kako preživjeti. Oni po pripadnosti prihoda ne mogu da obavljaju svoje osnovne, zakonom primljene, nadležnosti, a kamoli da rade nešto na razvoju. Imate i jedinca lokalne samouprave koje stalno dižu ljestvicu, miješaju se u nadležnosti onih institucija, posebno na kantonu i na Federaciji jer imaju novca i pokazuju da su jaka i dobra lokalna zajednica radeći poslove iz nadležnosti ovih drugih. Po nekom normalnom zakonu raspodjela prihoda podrazumije mnoštvo više faktora od ova četiri koja su sad prisutna da bismo došli do soldarnosti. Šta su probleme ovih malih jedinica lokalne i samouprave? Osim što ne mogu adekvatno da rade svoj osnovni posao, oni nemaju administrativnog kapaciteta da bi razrađivali strategije, planove, projekte, samim tim i kvalitetne aplikacije da bi sredstva koja su u sistemu finansiranja alocirana na kantonalnom, federalnom i državnom nivou, da bi došli do njih. Jedince lokalne samouprave imaju ograničene nadležnosti u ovom formalno-pravnom smislu. Međutim, kada jedan političar na lokalnom nivou kaže ja zato nisam nadležan, on je već potpisao onaj gubitak rejtinga i njega više nema. Ljudi u jedincama lokalne samouprave pragmatično su pozvani da su nadležni za sve, samo probleme rješavaju bilo direktno svojim odlukama i radom svoje administracije, bilo indirektno, insistirajući kod viših, nadležnih, nivova da se nešto uradi. Potrebni su digitalizacija, reforme političke strukture, potrebna je izmjena zakona o vladi i pravljenje okvira u kojim ćemo se aklimatizovati na promjene. Administracija od Weberove teorije birokratije pa ovamo uvijek se najviše opire promjenama. Za promjene je potrebno vrijeme, potreban je novac, potrebna je adekvatna edukacija i prostor u kojem će se promjene mnogo lakše apsorbovati pod jednom stručnom kontrolom i nadzorom. I šta dobijamo u konačnici. Dobijamo transparentnost, efkasnost, efektivnost, profesionalizam i manje novca utrošenog naadministraciju, na sve ove procese, a više usmiremog na kapitalne projekte koji. Kroz indikatore, treba da dovedu do ekonomskog razvoja.
Nedžib Delić je prisutnima govorio o naporima koji se poduzimaju na reformi javne uprave, projektma koji su urađeni. No, istakao je, da mnoge reforme koči ustrojstvo naše zemlje u okviru kojeg za mnoge od tih reformi treba tražiti mišljenja entiteta, mišljenja na koja se podugo čeka.
Inače, Projekat WeBER 3.0 se provodi u okviru mreže Think for Europe Network (TEN), s ciljem jačanja uloge organizacija civilnog društva u praćenju i unapređenju reforme javne uprave na Zapadnom Balkanu. Projekat je finansiran od strane Evropske unije i Austrijske razvojne agencije (ADA), u ime Austrijske razvojne saradnje.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.