U Vogošći obilježen Dan državnosti Bosne i Hercegovine: "Stare aveti ponovo traže svoje mjesto"

Datum je to koji se u kolektivnoj memoriji čuva kao pečat državnosti i jasna potvrda da je Bosna i Hercegovina zajednica ravnopravnih naroda.

Organizator manifestacije, Udruženje antifašista i boraca NOR-a Vogošća, danas je okupilo građane, učenike, predstavnike boračkih organizacija i lokalne institucije, kako bi se u dostojanstvenoj atmosferi obnovila poruka Rezolucije ZAVNOBiH-a iz 1943. godine – da Bosna i Hercegovina pripada onima koji u njoj žive, i da je njena multietničnost temelj, a ne prijetnja.

Refik Softić, predsjednik UABNOR-a Vogošća, i načelnik Općine Vogošća Migdad Hasanović, podsjetili su prisutne na odgovornost koju nosi svaki 25. novembar, da to nije samo datum, nego podsjetnik na hrabrost ljudi koji su u najtežim vremenima znali birati ispravnu stranu historije. Govorili su o ZAVNOBiH-u kao o prvoj i najvažnijoj deklaraciji zajedničkog dostojanstva. Ali više od toga, govorili su o opasnosti trenutka u kojem živimo: Trenutku u kojem stare aveti ponovo traže svoje mjesto, u kojem se riječ antifašizam sve češće pokušava izgovoriti sumnjičavo, kao da je opasna. Istakli su da se vrijednosti za koje su se generacije borile ne smiju prepustiti zaboravu.

-Zabrinjava nas porast nacionalizma, šovinizma i ideja koje podsjećaju na najmračnije periode evropskog kontinenta. Na djelu je i negiranje antifašizma, a to je nešto protiv čega se moramo snažnije usprotiviti, kako sloboda i bezbjednost naše domovine ne bi bile dovedene u pitanje, poručio je Softić, naglasivši da se vrijednosti antifašizma ne mogu relativizirati.

Načelnik Hasanović istakao je da se narodi koji poštuju vlastitu historiju nikada ne odriču vrijednosti onih koji su je stvarali.

-Memorija sjećanja nije tek ritual, to je naš unutrašnji kompas. Na krilima naše svijetle historije crpimo snagu da se odupremo pokušajima destabilizacije i rušenja vrijednosti za koje su se generacije borile, rekao je Hasanović.

Elmir Sadiković, profesor na Fakultetu političkh nauka u Sarajevi prisutnima je detaljnije pojasnio značaj ZAVNOVIH-a:

-Svaka zemlja ima svoje važne istovijske datume koje oblikuju njen identitet i koji određuju njenu i sadašnjost, ali i budućnost, istakao je profesor Sadiković. 25. novembar jeste svakako uz 1. mart-Dan nezavisnosti naše domovine najznačajnijih datum u njenoj istoriji i ta dva datuma i ta dva istorijska događaja su zapravo suštinski veoma povezana. Iznimno mi je važno da na ovaj načine ova lokalna zajednica uz podršku načelnika, direktora osnovnih škola, njeguje kulturu sješanja na jedan istorijski događaj koji se našim ličnim životima čini tako dalekim.

-Osam decenija je čini nam se daleko, ali, vjerujte mi, za izgradnju jedne države to je relativno kratak period. Naša domovina se u dvadesetom stoljeću suočila sa nizom izazova koji su bili na granici da li će opstati ili nestati kao država. Sporazumom i 1939. godine između dva nacionalizma, Velikospskog i Velikohrvatskog, Bosni i Hercegovini bio namjenjen nestanak. Ironija sudbine je bila takva da je početak Drugog svjetskog rata zaustavio taj proces, ali on bi bio dovršen da nije bilo antifašističkog otpora Komunističke partije Jugoslavije na čelu sa Josipom Brozom Titom. U tim okolnostima nacističke i fašističke okupacije i brutalnog građanskog bratoubiljačkog rata javio se jedan pokret koji je u nezamislivo teškim okolnostima odlučio da se oružano suprostavi fašizmu i nacizmu koji je tada zapravo vladao cijelom Evropu.

-U jednom neizvjesnom periodu kada niko nije mogao pomisliti da će ishod Drugog svječkog rata biti takav kakav je bio. U tom procesu gradila se lokalna vlast od Mjesnih narodnooslobodilačkih odbora, zatim oblasnih odbora na oslobođenim teritorijama, a ZAVNOBIH je zapravo bio, u tom vremenu, krovna organizacija antifašističke borbe. On će nakon prvog zaslijedanja u Mrkonjić gradu 25. novembra, kojeg danas obilježavamo, zatim u Sanskom mostu godine, u Sarajevu 1945., prerasti u najviše zakonodavno tijelo Bosne i Hercegovine. Odluke ZAVNOBIHA su naravno potvrđene odlukama prvog, drugog i trećeg zasijedanja AVNOJA . Tako da te procese trebamo razumjeti kao jedinstvene procese izgradnje državnosti Bosne i Hercegovine u vremenu narodnooslobodlačke borbe. Bosna i Hercegovina je tokom socijalističkog razvoja gradila svoju državnost kao ravnopravna, konstitutivna republika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Da nije bilo odluka ZAVNOBIHA i AVNOJA, u vremenu disolucije Jugoslovenske federacije, mi nebismo imali pravo, po međunarodnim uzusima, da ostvarimo status nezavisne i suverene države. Da nije bilo antifašističkog pokreta i definisanja državnosti Bosne i Hercegovine u vremenu Drugog svjetskog rata mi nebismo mogli ostvariti onaj najveći stepen državnosti jedne zemlje, a to je njeno Međunarodno priznanje kao suverene i nezavisne države.

-Podsjetit ću da je poznata teza da „Bosna nije ni Srpska, ni Hrvatska, ni Muslimanska“, već da je i jednih i drugih i trećih, utkana u Referendumskom pitanju o nezavisnosti Bosne i Hercegovine, 29. februara i 1. marta 1992. godine a to pitanje glasi: „Da li ste nezavisnu Republiku Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih naroda Srba, Hrvata i Muslimana i ostalih građana koji u njoj žive“. To referendumsko pitanje i Odluke ZAVNOBIH-a određuju i karakter naše državnosti kao multietničke države. Devedesetih godina naša država se opet suočila zapravo sa potrebom borbe protiv fašizma. Koliko god bili frudstrirani nekim rješenjima Dejtonskog sporazuma, nekim rješenjima, ipak moramo biti svjesni da je država Bosna i Hercegovina, kao međunasrodno priznata i nezavisna država očuvana i da danas kao takva egzistira. Na nama svima je da se sjećamo i one borbe protiv fašizma u vreme Narodnooslobodilačkog rata, da se sjećamo odbrambeno-oslobodilačkog rata 1992.- godine, i da svi individualno koliko možemo preuzmemo odgovornost za izgradnju naše državnosti u ovim istorijskim procesima koji će se, vjerujem, pozitivno završiti našim ulaskom u Evropsku uniju.

Svečanost su uljepšali hor i recitatorska sekcija Osnovne škole „Izet Šabić“ iz Hotonja. Posebne emocije prisutnih izazvale su Sajra i Sarah Parović, učenice ove škole koje su se predstavile svojim literarnim radovima na temu „Moja domovina“.

Program je, vrlo znalački, moderirao Samir Mujdžić.

Na kraju svečanosti, delegacije Općine Vogošća, boračkih udruženja i političkih subjekata koji participiraju u radu Općinskog vijeća, položili su cvijeće na Spomenik i Spomen-kosturnicu, odajući počast borcima protiv fašizma, onima koji su imali hrabrosti stati na liniju između tiranije i slobode.

U svijetu koji sve brže zaboravlja, ovakva novembarska okupljanja djeluju kao mali otpor, gotovo tvrdoglavi. No možda je upravo u toj tvrdoglavosti snaga. Džindino brdo zna mnogo više nego što govori. A oni koji su se danas na njemu okupili podsjetili su nas na jednostavnu, ali upornu istinu: Da se država ne slavi samo govorima, nego i odgovornošću da se ono što je jednom izboreno nikada ne prepusti magli zaborava. Novembar je i ovog puta otišao tiho. Ali njegova tišina na Džindinom brdu ostala je glasna.