Autor skulpture bio je sarajevski vajar Veno Jerković, umjetnik čiji se rad odlikovao mirnim realizmom i naglašenim osjećajem za psihološki portret. Jerković je spomenik izradio 1984. godine, u vrijeme kada su se širom zemlje podizala obilježja borcima Narodnooslobodilačke borbe i istaknutim političarima tog perioda.
Lik Pucara prikazan je u punoj figuri, u karakterističnom partizanskom stavu – jednostavno, bez patetike, ali s izraženim dostojanstvom.
Tokom minulog rata i poratnih godina spomenik je doživio sudbinu mnogih sličnih obilježja. Već sredinom devedesetih godina brončana figura bila je oborena, a postament oštećen.
Iako je u međuvremenu nekoliko puta najavljivano njegovo vraćanje, to se nikada nije dogodilo.
Službeni izvori govore da je figura Đure Pucar Starog predata na čuvanje Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine, gdje se čuva i dio sličnih spomenika iz perioda socijalizma koji su uklonjeni iz javnog prostora.
Đuro Pucar Stari (1899–1979) bio je revolucionar, partizanski komandant i politički rukovodilac, jedan od ključnih ljudi u izgradnji Bosne i Hercegovine. U vrijeme kada su mu podizani spomenici, njegovo ime nosile su škole, ulice i radne organizacije širom zemlje.
Danas, prostor ispred zgrade SDP-a u Alipašinoj „zjapi“ prazan, bez ikakvog traga o mjestu na kojem je nekad stajao kip. Time je još jedno obilježje iz epohe NOB-a i socijalizma nestalo iz javnog prostora Sarajeva, a priča o spomeniku Đuri Pucaru Starom ostala je podsjetnik na složene odnose prema naslijeđu jedne epohe – između zaborava, politike i muzejske tišine.
Trebaju li nove generacije izbrisati tragove onih koji su u vremenu iza stvarali istoriju naše zemlje, teško je znati. Da li će sutra, onima koji danas brišu tragove prošlosti, iko podizati spomenike.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.