Godina dana otkako je Donju Jablanicu progutala voda i zemlja.
Godina otkako su ljudi u jednom danu izgubili domove, sigurnost i živote svojih najbližih. Godina otkako im je vlast obećala sve, a isporučila ništa.
Danas, dvadeset i dvije porodice još uvijek žive u kontejnerima, djeca odrastaju u limenim kutijama umjesto u toplim sobama. Stariji ljudi čekaju obnovu koja nikako da dođe, čekaju pravdu koja se pretvorila u birokratski mit.
Ne mogu i ne želim šutjeti. Ovo je sramota države! Ovo je ogledalo vlasti koja postoji samo pred kamerama, a nestaje kad treba pokazati odgovornost.
Znamo ko su osumnjičeni – vlasnik firme i trojica inspektora. Znamo i da istraga traje, ali godinu dana poslije još nemamo optužnicu, nemamo presude niti istinu a znamo da je nečiji nemar, nečiji potpis, nečije “pustimo da prođe” doveo do tragedije.
Ljudi u Donjoj Jablanici nisu brojke. Oni nisu fusnota u izvještaju. Oni su građani koji zaslužuju krov nad glavom i državu koja stoji iza njih. Umjesto toga, dobili su tišinu i beskrajna obećanja.
Vrijeme je da kažemo jasno: ova šutnja vlasti jednako je nasilna kao i sama katastrofa. Jer produžava bol, ponižava ljude i poručuje im da su zaboravljeni.
Godina poslije – tražim, tražimo, zahtijevamo odgovornost. Ako se i ova tragedija zatrpa u ladicama, onda više nije poplava samo u Donjoj Jablanici.
Poplava je u cijeloj zemlji – poplava korupcije, nemara i bešćutnosti, a protiv te poplave, svi moramo ustati.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.