Ništa posebno, svugdje prosjačenja ima, kažu mnogi, kao da je riječ o nečemu sasvim uobičajenom.
U kakvom se stanju nalazi naša zemlja, odnosno njena privreda neće biti čudno ako u dogledno vrijeme svi, jedni prema drugima, ispružim ruke.
Hoćemo li tada imati šta jedni drugima dati?
Je li prosjačenje stvarna potreba onih koji nemaju ili to postaje unosan posao? Samo pedesetak konvertibilnih maraka ubranih dnevno, na pravom mjestu i u pravo vrijeme, veći je prihod od mjesečne plate bilo kojeg radnika u preduzeću. A odgovornost nikakva.
-Zar se isplati dangubiti u nekom preduzeću i čekati mjesecima na minimalac, pita se građanin koji svakodnevno svjedoči ovoj pojavi.
Na ulici je danas, čini se, više „invalida“ nego što stvarno invalidnih lica ima. Prevaranti ili dobri organizatori?
Neki su svoje uloge toliko uvježbali da bi, kažu prolaznici, mogli bez po muke položiti prijemni ispit na bilo kojoj akademiji dramskih umjetnosti.
Drugi, opet, bez ikakve glume, poput likova iz nijemog filma, samo sjede i šute, pored posude za novac.
Primjera radi, svojevremeno je,da nebi previše narodu upadao u oči, jedan srednjovječni čovjek je svakog ponedeljka ujutro, bez obzira na vremenske prilike,po dva sata, sjedio u jednoj od najfrekventnijih ulica i tako “odrađivao” svoj posao. Pred njim papir u celofanu, sa nekakvom molbom za pomoć,ovjeren nečitkim pečatom.
Ništa nebi bilo čudno da isti čovjek, u isto vrijeme, svakog utorka nije sjedio dva sata u drugoj ulici, srijedom u trećoj, četvrtkom u četvrtoj…i tako redom. Naivnih uvijek ima tako da „milostinje“ uvijek bude.
Dobar posao ili stvarna potreba. Ko će znati.
U moru prevaranata, lažnih invalida i uigranih uličnih scenarija, nažalost, često izostaje naša pomoć onima kojima je ona stvarno potrebna.
Međutim, oni se, kako kažu socijalni radnici, teško odlučuju da ispruže ruku i zatraže pomoć.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.