Autor knjige, Alija Vidimlić, istaknuo je kako se na fotografiji na naslovnici knjige nalazi više od dvjesto djece, što prikazuje sastav dječjeg doma iz 1942. godine u Lipiku. U to vrijeme bila je vlast NDH. Igrom slučaja, ta vlast je donijela naredbu da se sva djeca bez roditelja smjeste u domove. Također, omogućila je roditeljima koji su se teško brinuli za svoju djecu da ih smjeste u dom. Moja sestra i ja bili smo tu. Ja sam od 1942. do 1955. godine boravio u različitim dječjim domovima. Tih godina sam se obrazovao, školovao, odrastao i formirao kao čovjek- rekao je autor.
Dodao je kako je knjiga proizvod njegovog dubokog razmišljanja o razdoblju njegovog života provedenog u dječjim domovima. – Motiv pisanja bila je smrt moje supruge. Tri godine bila je nepomična, ovisna o meni, a nakon njezine smrti ostao sam sam. Samoća me natjerala da razmišljam o svemu, a misao o svom početku iz malog sela Vidimlija u Glamoču nije mi izlazila iz glave. Godine 1942., kao izbjeglice, preko Livna stigli smo do Banje Luke, gdje je moj život krenuo kroz različite domove – kazao je Vidimlić. Jedan od promotora knjige bio je Safet Oručević, direktor Centra za mir i multietničku suradnju Mostar, koji je istaknuo kako knjiga koju je Alija Vidimlić objavio predstavlja svjedočanstvo ne samo njegovog života, već i svih važnih događanja koja su oblikovala ove prostore u posljednjih 50 godina.
– Knjiga nije samo svjedočanstvo njegova života, već i svih događanja na ovim prostorima u posljednjih 50 godina. Kroz svoje svjedočanstvo, od djeteta – ratnog siročića, do obrazovanja i karijere nastavnika tjelesnog odgoja, Alija Vidimlić ostavio je neizbrisiv trag u generacijama koje je podučavao, kao častan i dobar čovjek – kazao je Oručević. Dodao je i kako je autor dugi niz godina suradnik Centra za mir i multietničku suradnju Mostar.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.