Pripada redu postšezdesetosmaških ideologa koji su se naslanjali na ideje Guya Deborda i pokreta situacionista.
Uz Jeana Baudrillarda, Virilio spada u najuticajnije mislioce u današnjoj Evropi.
Početkom sedamdesetih počeo je da objavljuje svoje studije, kao što su “Bunkerisana arheologija”, “Brzina i politika” i “Čisti rat” (1983.), koja mu je donijela svjetsku slavu u krugovima filozofa, sociologa i teoretičara kulture.
U njoj je Virilio dao teorijsku skicu informatičkih ratova budućnosti, koji više nemaju nikakve veze s klasičnim teorijama ratovanja Klauzevica ili Sun Cua.
Njegova ljevičarska svijest naslanja se na Marxove utopističke teorije, posebno u sferama pobune protiv nagomilane birokratije i tehnokratske administracije.
Njegove ideje utkane su u nove antiglobalističke pokrete, kao što je “No Logo” i sl.
Knjigom “Informatička bomba” pokazao je koliko je naša stvarnost zavisna od brzine protoka informacija i koliko je blizak sa Baudrillardovom teorijom o simulacrumu.
Umro je 2018. godine.