Sada me pomalo sram jer danas estrada podrazumijeva i gaćice, vrele mokre guze, glumatanje u rialitiju. U tome ne učestvujem. Ne želim da se poistovjećujem sa nekim “pjevačima” koji su “na brzaka” snimili neku pjesmu te se umislili kako su postali velike zvijezde. Istina, u estradnim vodama ima mjesta za sve. Međutim, ponekad se treba pogledati u ogledalu i vidjeti gdje smo i ko smo, te šta ćemo našoj djeci, u vremenu pred nama, prezentovati.
Ima li neki recept za uspjeh?
-Nema. Treba imati talenta i iskrene ljubavi ka muzici. U poplavi “svega i svačega” slijediti svoje srce i vjerovati u ono što radiš. Postoji danas kvalitetna narodna muzika, ali se o njoj ne vodi dovoljno računa. Nije na adekvatan način zastupljena u medijima. Pod nazivom “narodnjaci” sve i svašta se trpa u isti koš. Treba odvojiti žito od kukolja, te prave stvari i nazvati pravim imenom. Umjetnost i estrada su dva različita pojma. Privatno slušam narodnu muziku iz osamdesetih godina, evergrine, klasiku… Slušam svaku dobru muziku. On što uistinu vrijedi, u ovim vodama opstaje na duže staze.
Kao, naprimjer, naše tradicionalne pjesme sevdalinke?
-Da. Otuda u svom repertoaru imam mnoge od njih, a ovih dana snimam i album na kojem će biti neki od tih evergrina. Naše tradicionalno muzičko blago zavređuje da ga promovišemo i, u novim aranžmanima, približavamo novim generacijama. Ako se ne budemo oslanjali na svoju kulturu i tradiciju neminovno ćemo izgubiti i svoj identitet. Nastojim konkretnim radom da takvo što ne dozvolim. Neka novih pjesama.Međutim, vrlo je važno da našu tradicionalnu pjesmu sevdalinku čuvamo od zaborava. Žalosno će biti da, ukoliko to učinimo, sutra pred vlastitim vratima slušama tuđe pjesme i tuđa kola, kaže Džemal Hrustanović-Džemo Hru.