Riječ je o autorskom komadu u kojem adaptaciju, režiju i glumu potpisuje Nebojša Šurlan. Djelo je nastalo nakon dugogodišnjeg istraživanja literature, arhiva i intervjua koji govore o svakodnevnom životu nobelovca Ive Andrića. Inspiracija je bio sam Andrić kada bi progovorio o sebi i jedna tužna dječja pjesma koja se od devedesetih čuje na piščevom grobu. Ta pjesma je povod i svojevrsna provokacija da od „pisca Andrića“ čujemo šta bi nakon toliko godina imao da progovori o događajima koji su se desili na kulturnom prostoru na kome je živio i stvarao.
Pisac, ujedno i glumac, ističe poruku da čovjek uvijek može da utiče samo na ono što se njega tiče, ali i da se njegovim djelima i imenom može i manipulisati. Izvođač u ovom višeslojnom filozofskom tekstu povlači paralelu sa Andrićevim esejem „Razgovori sa Gojom“ i ističe poruku mira, zajedništva i čovjekoljublja.