Naime, on, decenijama unazad, vrijedno traga, prikuplja i zapisuje pjesme iz bogate riznice našeg izvornog muzičkog stvaralaštva i tako ih ostavlja svima onima koji vole našu tradicionalnu pjesmu sevdalinku.
Iza njega su već dvoje knjige „Sevdah Bošnjaka“, zbirka sa notnim zapisima 430 sevdalinki i “Sevdalinke”, zbirka narodnih pjesama iz Bosne i Hercegvine sa 505 pjesama sevdalinki.
Obe knjige sadrže notnim zapise prikupljenih pjesama, koje su notografi pisali prema snimcima koje je on imao, po njegovom pjevanju ili pjevanju njegovih prijatelja, što ih čini originalnim zapisima.
-Ovo nije samo zbirka koja se čita, niti je nešto što poziva da se na osnovu ponuđenih notnih zapisa pjeva, napisao je, između ostalog, o knjizi “Sevdalinke” Hadžem Hajdarević, jedan od recenzenata ovog projekta. To je jedna otvorena bosanskohercegovačka knjiga koja na najbolji način povezuje sva naša rasuta vremena i sve naše rasute svjetove i pomaže nam da i u tuzi svake pojedine sevdalinke oćutimo iskonsku i trenutnu radost, svoje osobine, žive i trajne pripadnosti.
-Uz svoj posao za koji sam se školovao uvijek sam pomalo svirao bubnjeve, gitaru, igrao folklor, pjevao…, kaže Muhamed Žero. Nekima je čudna ova moja ljubav prema sevdalinci jer pripadam generaciji koja je rasla uz neke druge muzičke trendove, u vrijeme kad su bili popularni „Indeksi“, Kemal Monteno, Tom Jones, „Rolling stounsi“, „Beatlesi“… Ipak u duši mi je bila sevdalinka. Sa odrastanjem javljala se želja da malo zapisujem te pjesme. Prvo tekstove a kasnije i notne zapise. Od kako znam za sebe ja iz hobija sakupljam i zapisujem naše tradicionalne pjesme sevdalnke. Koliko sam uspio u tome na najbolji način govore projekti koji ostaju iza mene, projekti koji, kao udžbenici, ostaju budućim generacijama koje budu željele da promovišu našu tradicionalnu pjesmu sevdalinku.
Da li se sa ovim knjigama završava neki tvoj stvaralački period života ili u pripremi ima još nekih projekata?
-Ne završava se. Nastavljam sa traganjem. Ako u vremenu pred nama naiđem na neke druge, pomalo zaboravljene ili zapostavljene, pjesme možda bude i novih knjiga ili sličnih projekata.
Kad bi se, izmđu posla metalca i muzike, vagalo šta je draže, šta bi se izabralo?
-Realno govoreći ja sam mašinac. I u životu sve što radim vezano je za ovu oblast. Uporedo s tim poslom muzikom se bavim iz hobija i ljubavi. Ja se ne mogu opredijliti samo za jedno od toga. Vrlo je bitno da je meni egzistencija vezana za mašinstvo. Od sevdalinke nema nikakvih prihoda. Samo troškovi, ulaganja…Međutim, nju promovišem zato što je volim, zato što je ona dio našeg bića, naše tradicije bosanskohercegovačke. Ljudi koji pišu knjige, danas, i troškove izdavanja istih teško mogu podnijeti. Ni ja to nebih mogao da nemam svoju firmu, da nisam uposlen. Sve sam, sem štamparije, sam finansirao. Mog honorara nema nigdje. Honorara kojem je teško i izmjeriti visinu. Ovakve projekte teško da bi mogaorealizovati neko ko se čitav život pjesmom ne bavi. Prije mene rahmetli Omer Pobrić je, uistinu, znalački radio sličan posao. Svi drugi koji su to radili, uglavnom su, prepisivali moje notne zapise, kaže Muhamed Žero.