Svečana dodjela nagrada 30. jubilarnog „Oskara popularnosti 2026.“ održana je 20. oktobra 2026. godine u beogradskom hotelu „Radisson Collection“. Manifestacija je i ove godine, u organizaciji Produkcije „Oskar“, koju vodi Dejan Jovanović, pod motom „Ljudi koji inspirišu“, okupila brojna poznata imena iz svijeta estrade, biznisa, kulture i javnog života. Na ovoj manifestaciji, koja povezuje estradno stvaralaštvo i poduzetničke uspjehe, dodijeljen je veliki broj priznanja u različitim kategorijama.
Među ovogodišnjim laureatima našli su se Kristina Trmanović Todorović, osnivačica i direktorica manifestacije „Ukus fest“, kojoj je pripalo priznanje za liderstvo u oblasti gastronomije i etno-turizma: zatim Mensur Bajraktarević Dimnjačar, dobitnik priznanja za životno djelo povodom 35 godina uspješnog rada na estradi; kao i „Goci Bend“, plesačica Sandra Aqua; Duško Đurđević-vidovnjak Dali; Milanče Radosavljević, nagrađen za koncert godine… i mnoge druge osobe iz javnog života.
Među dobitnicima ovogodišnje statue našla se i bosanskohercegovačka pjevačica narodne muzike, istaknuta interpretatorka sevdalinki, Senada Beglerović Leković. Njoj je pripalo priznanje za umjetnički doprinos njegovanju tradicionalne bosanskohercegovačke pjesme sevdalinke, čime je još jednom potvrđeno da se njen dugogodišnji rad prepoznaje i cijeni izvan granica Bosne i Hercegovine.
U pojedinim muzičkim krugovima i među ljubiteljima tradicionalne pjesme Senadu nazivaju kraljicom sevdaha. Iza tog epiteta ne stoji samo njena interpretacija pjesama koje su decenijama dio našeg kolektivnog pamćenja već i upornost s kojom se zalaže za očuvanje, afirmaciju i promociju muzičke baštine Bosne i Hercegovine.
Za Senadu Beglerović Leković sevdalinka nije tek muzički žanr niti repertoar kojim se popunjavaju koncertni programi. Ona je izraz jednog vremena, svjedočanstvo o ljudskim sudbinama, ljubavima, čežnjama, rastancima i nadama. U njenim stihovima sačuvani su duh Bosne, njena osebujna emotivnost i kulturna posebnost, a u melodijama prepoznatljiva osjećajnost koja ovu pjesmu čini jedinstvenom.
Upravo zbog toga Senada se godinama opredjeljuje za interpretaciju koja počiva na poštovanju izvornog duha pjesme, razumijevanju njenog sadržaja i nastojanju da se svaka emocija prenese na slušaoce bez narušavanja autentičnosti. Takav odnos prema sevdalinci podrazumijeva mnogo više od dobrog glasa i sigurnog izvođenja. On traži poznavanje tradicije, osjećaj za jezik, mjeru u interpretaciji i svijest o odgovornosti koju nosi svako ko se prihvati zadatka da naslijeđe prethodnih generacija prenese novim pokoljenjima.
Senadin angažman zato se ne završava izlaskom na scenu. On podrazumijeva kontinuirano predstavljanje tradicionalne pjesme u medijima, razgovore o njenoj vrijednosti, snimanje i promovisanje repertoara koji ne bi smio biti prepušten zaboravu te nastojanje da se za sevdalinku zainteresuju i oni koji se s njom tek upoznaju.
U vremenu u kojem muzičkom scenom dominiraju prolazni trendovi, brza produkcija i sadržaji kratkog vijeka, ovakva posvećenost ima dodatnu vrijednost. Očuvanje tradicije ne znači zatvaranje u prošlost, nego pronalaženje načina da ono što je vrijedno opstane, bude slušano i razumljivo i danas. Senada upravo kroz svoj umjetnički rad nastoji pokazati da sevdalinka nije samo uspomena na nekadašnju Bosnu već živa pjesma koja i dalje može snažno komunicirati s publikom.
Značajno mjesto u njenom dosadašnjem radu zauzima album „Melem pjesma od meraka“, realizovan u izdanju Muzičke produkcije BHRT-a. Ovaj projekat predstavlja važnu tačku u njenom umjetničkom djelovanju jer je kroz njega brojne evergrine i pjesme iz bogate riznice bosanskohercegovačkog izvornog stvaralaštva približila publici koja cijeni tradicionalni muzički izraz.
Već sam naziv albuma asocira na ono što sevdalinka u svojoj suštini jeste – pjesma koja liječi dušu, vraća sjećanja, budi emocije i čovjeka podsjeća na ono što je u životu istinski važno. „Melem pjesma od meraka“ nije samo naziv jednog muzičkog izdanja nego i svojevrsna poruka o vrijednosti pjesme koja je preživjela različita vremena, društvene promjene i generacije slušalaca.
Upravo je ovaj projekat dodatno skrenuo pažnju na Senadin interpretatorski senzibilitet i njenu privrženost tradicionalnom melosu. Album joj je otvorio prostor za nova predstavljanja i dodatno učvrstio njenu prepoznatljivost među publikom koja njeguje ljubav prema izvornom muzičkom stvaralaštvu.
Za nju je, međutim, najvažnije to što pjesme koje interpretira nastavljaju svoj život. Svaka nova emisija, koncert, razgovor s novinarima ili susret s publikom prilika je da sevdalinka dopre do još nekoga, da se njena ljepota prepozna i da se ne prekine veza s kulturnim naslijeđem koje smo naslijedili od svojih predaka.
Senadin višegodišnji rad prati i niz priznanja koja su joj uručena na različitim manifestacijama u regionu. Među njima su nagrade pod nazivom „Oskar“, koje svjedoče o njenoj kontinuiranoj prisutnosti na regionalnoj estradnoj i kulturnoj sceni.
U junu ove godine u Beču joj je, na manifestaciji „European Business Awards“, dodijeljen „Oskar za umjetnički dojam i promociju tradicionalne bosanskohercegovačke pjesme sevdalinke“, i to za album „Melem pjesma od meraka“. U oktobru 2025. godine proglašena je dobitnicom priznanja „Prvi Oskar Srbije“, za toplinu duše i pjesmu od meraka, dok joj je u maju 2026. godine u Beogradu uručeno i priznanje „Beogradski pobednik“.
Najnovije priznanje na jubilarnom „Oskaru popularnosti 2026.“ predstavlja nastavak tog niza i još jednu potvrdu da njeno umjetničko djelovanje ima svoje mjesto u širem regionalnom prostoru.
Naravno, nagrade same po sebi ne mogu biti jedino mjerilo umjetničke vrijednosti. Ipak, kada se priznanja ponavljaju kroz različite manifestacije i sredine, ona postaju pokazatelj da je rad jedne umjetnice primijećen, da postoji publika koja ga razumije i da njena interpretacija pronalazi put do slušalaca.
Senadin primjer posebno je zanimljiv jer se priznanja ne odnose samo na njeno pjevačko umijeće nego i na doprinos promociji tradicionalne pjesme. Time se pažnja usmjerava na nešto što nadilazi pojedinačnu karijeru – na očuvanje kulturnog identiteta i predstavljanje bosanskohercegovačke muzičke baštine u drugim sredinama.
Upravo tu dolazimo do pitanja koje se nameće kada se pogleda put Senade Beglerović Leković: kako je moguće da umjetnica koja toliko godina ulaže u promociju naše tradicionalne pjesme, koja dobija priznanja u regionalnim centrima i čiji se rad prepoznaje izvan granica Bosne i Hercegovine, u vlastitoj zemlji ne dobija uvijek pažnju kakvu zaslužuje?
Njene kolege znaju se našaliti kako njen rad više vrednuju stručnjaci i publika u regionu nego u Bosni i Hercegovini. U toj šali, međutim, ima i određene gorčine. Jer, ako neko decenijama predstavlja našu pjesmu, čuva njen autentični izraz i s ponosom je izvodi pred publikom širom regiona, onda je sasvim prirodno očekivati da će upravo u vlastitoj sredini imati snažnu podršku.
Senada na to gleda bez pretjerane gorčine, ali i bez uljepšavanja stvarnosti.
-Svakoga, pa i mene, raduje kada vidi da je neko prepoznao ono što se radilo u vremenu iza, kaže Senada Beglerović Leković, kojoj se u kolekciji priznanja nalazi nekoliko statua „Oskara“ dodijeljenih za njen trud na promociji tradicionalne bosanskohercegovačke pjesme sevdalinke.
Govoreći o albumu „Melem pjesma od meraka“, ističe da su je upravo pjesme iz bogate riznice bosanskohercegovačkog izvornog stvaralaštva na pravi način predstavile onima u regionu koji znaju cijeniti tradicionalnu pjesmu.
-Ništa čudno, kaže Senada komentarišući činjenicu da njen rad često dobija više pažnje izvan granica domovine. To je naš usud. Teško je u vlastitoj avliji naići na neku značajniju pozornost javnosti. No, ne žalim se. Kvalitetne pjesme i kvalitetna interpretacija otvaraju mi vrata širom regiona. Možda se neka za mene uskoro otvore i u mojoj domovini Bosni i Hercegovini.
U ovim riječima nema odustajanja, nego prije svega vjere u pjesmu i uvjerenja da se kvalitet na kraju ipak prepoznaje. Ipak, ostaje pitanje zašto se afirmacija umjetnika koji njeguju domaću tradiciju tako često prepušta sredinama izvan naše zemlje.
Nedostatak kontinuirane medijske pažnje, nedovoljna zastupljenost tradicionalne muzike u pojedinim programskim sadržajima i izostanak snažnije institucionalne podrške mogu biti dio šireg problema s kojim se suočavaju umjetnici posvećeni očuvanju kulturne baštine. To nije pitanje samo Senadine karijere nego i odnosa društva prema vlastitom naslijeđu.
Jer, ako sevdalinku doživljavamo kao jedan od najprepoznatljivijih simbola Bosne i Hercegovine, onda bi i oni koji je predano interpretiraju i predstavljaju drugima morali imati vidljivije mjesto u kulturnom životu vlastite zemlje. Nije dovoljno isticati vrijednost tradicije u svečanim govorima i prigodnim manifestacijama. Potrebno je toj tradiciji dati prostor, pažnju i stvarnu podršku.
Da Senada Beglerović Leković ne odustaje od svog puta, potvrđuju i njena brojna gostovanja u regionalnim medijima. Nedavno je snimala televizijske emisije u Podgorici i Rožajama, gdje bi uskoro trebalo da održi i jedan od svojih koncerata. Takva gostovanja predstavljaju dragocjenu priliku da se publici približe i njen rad i bogatstvo bosanskohercegovačke tradicionalne pjesme.
Zahvalna je i sarajevskom radiju, na kojem često gostuje, promovišući album „Melem pjesma od meraka“, ali i svoju novu autorsku pjesmu „Sarajevo, hajde da pjevamo“.
Posebno je važno što se kroz ovakve nastupe i medijska predstavljanja ne promoviše samo jedna pjevačica. U središtu pažnje nalazi se i pjesma koja pripada kolektivnom kulturnom pamćenju, melodija koja je obilježila živote mnogih generacija i koja i danas može povezivati ljude bez obzira na njihovo mjesto stanovanja ili porijeklo.
Svako gostovanje, svaki koncert i svaka nova prilika da se predstavi sevdalinka doprinose njenoj vidljivosti i potvrđuju da tradicionalna muzika može pronaći put do publike i izvan prostora u kojem je nastala. Za Senadu je to ujedno i potvrda da trud uložen u očuvanje izvornog melosa nije uzaludan.
Njena priča, međutim, otvara i šire pitanje: koliko smo spremni podržati one koji svojim radom čuvaju ono čime se ponosimo? Koliko prostora dajemo umjetnicima koji ne slijede nužno prolazne trendove, nego nastoje sačuvati pjesmu, jezik i emociju koji su dio našeg identiteta?
Senada Beglerović Leković nastavlja svoj umjetnički put oslanjajući se na ono što smatra najvažnijim – kvalitetnu pjesmu, iskrenu interpretaciju i vjernost tradiciji. Priznanja koja stižu iz regiona svakako su razlog za zadovoljstvo, ali i povod da se zapitamo zašto se vrijednosti koje drugi prepoznaju kod nas ponekad prihvataju tek s odgodom.
Njen višedecenijski angažman na promociji sevdalinke zaslužuje da se posmatra šire od niza osvojenih nagrada. To je rad na očuvanju jednog dijela bosanskohercegovačke duše, na predstavljanju naše kulturne posebnosti i na prenošenju pjesme novim generacijama. Takav angažman ne bi smio zavisiti samo od pojedinačne upornosti, nego bi trebalo da bude prepoznat i podržan kroz medije, kulturne institucije, koncertne programe i manifestacije u vlastitoj zemlji.
Jer, nije najveći uspjeh samo dobiti „Oskara“ u Beogradu, Beču ili nekom drugom regionalnom centru. Za umjetnicu koja decenijama pjeva i promoviše pjesmu svoje domovine, posebno bi priznanje bilo kada bi se njen rad snažnije vrednovao i u Bosni i Hercegovini.
A dok čeka da se i ta vrata širom otvore, Senada nastavlja pjevati. Za one koji znaju slušati, za one koji u sevdalinci prepoznaju više od melodije i za sve one kojima je stalo da tradicionalna bosanskohercegovačka pjesma ostane živa.
Jer, sevdalinka nije samo pjesma koju smo naslijedili. Ona je i obaveza da je sačuvamo, razumijemo i prenesemo dalje. A ljudi poput Senade Beglerović Leković tu obavezu pretvaraju u životno i umjetničko poslanje.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.