Najkasnije do sredine 2025. godine. Efekat će biti izravan na budžete i fondove. Po logici stvari trošak poreza i doprinosa će uticati na preraspodjelu dohotka. Prva stepenica raspodjele će se desiti između formalnog i neformalnog sektora. Na ovaj izazov odgovor moraju dati poreski i inspekcijski organi. Za sada je veoma slab poreski i budžetski nadzor. Onaj prvi na prihodovnoj strani. Drugi je na rashodovnoj strani. Gubitak je veliki što stvara nekonkurentnost.
Odgovor na ovo pitanje je teško naći jer su slabe dvije poluge sistema. Prva poluga je u poreskim upravama. Druga poluga je u reviziji i budžetskoj inspekciji. Treća je u pravosudnim institucijama tužilaštva i sudova. Ono što je realno očekivati je da će se desiti odljev radne snage. Očito da su poslodavci nevoljni da uvedu sistem visokih plata. Za to i nemaju neki poseban pritisak. Stoga će se sve svesti u prosjek plate koja neće doprijeti do polovine “sindikalne potošačke korpe”. Sve u svemu, očekivati je da se u raspodjeli zadržimo na nivou rasta cijena. Realno povećanje dohodaka će biti nominalno do 10% , što će uključiti rast cijena. Puzajuća inflacija troškova će se zadržati i u 2025. godini. Glavni adut je u potrošnji.
Realno gledajući sve će zavisti od dodatnih zaduženja i doznaka iz inostranstva. Rast proizvodnje i izvoza u trgovinskom bilansu teško je očekivati. Nema novih proizvodnih investicija. Sve u svemu od administrativne mjere nema velikih očekivanja. Mjera i uredba je privremena. Sa istom će aktuelna vlast ući u zadnju godinu mandata. Na kraju će se desiti isto. Novih političkih snaga nema. Sve su to iste politike temeljnih ili derivatnih političkih subjekata. Zakonitost političkog okrupnjavanja kroz koalice će se morati nastaviti.
Zato ekonomski rast i dalje ostaje upitan. Mjera prinude ostaje privremeno sve dok se ne uspostave nova pravila raspodjele. Za sada političkim elitama ovo stanje odgovara. Dokle?