Neprimijetno na svoj način mi se vrati, tiho, divlje i polako. Nježno i još nježnije znam da si u tome spretan. To moje oči i duša govore dok sam tiho, najtiše ti pričala o ljubavi. Što nježnije, jer naša bijela posteljina je samo na to navikla.
Čezne kao i ja bez tebe dok naš pas drijema i ne spava, samo drijema, pokušavajući da mi ublaži bol i ljubav koju nosim u sebi. Čekam te u postelji da se vratiš i svaka noć bez tebe je tužna kao nebo bez sunca. Nikada se nećemo rastati, jer smo se plavim talasima i morem zakleli. Ne dozvoli da vjetar odnese naše tople zagrljaje poljupce. Nježno te ljubim, ne zaboravi to.