Biljke pod stresom mogu podići popriličnu buku koja je za nas nečujna. Ljudi taj zvuk ne mogu čuti, ali insekti i životinje mogu. Zvukovi su otprilike jačine normalnog razgovora, ali se odvijaju u ultrazvučnom spektru pa su za čovjeka previsoki, pišu znanstvenici Sveučilišta Tel Aviv u znanstvenom časopisu Cell, prenosi DW.
Znanstvenici su zabilježili da na udaljenosti od tri do pet metara mnogi sisavci i insekti mogu čuti te tonove. Oni su tokom istraživanja postavili mikrofone na desetak centimetara udaljenosti od biljaka, u prvoj verziji istraživanja iz 2019. Snimalo se i u zvučno izoliranoj prostoriji i u stakleniku. Biljke su proizvodile zvukove na frekvenciji između 20 i 100 kilohertza.
To što ne čuje ljudsko uho, znanstvenici su transformirali u zvučne signale koji nalikuju na zvuk pucketanje kokica ili kad se stisne pucketava folija s mjehurićima.
Algoritam razlikuje vrste stresa po tonovima
Biljke koje su bile predmet istraživanja, bile su paradajz i duhan. Izlagali su ih različitim uvjetima. U jednom eksperimentu imale su premalo vode, a u drugom su im porezali stabljiku. Nije jasno glasaju li se biljke da bi komunicirale s drugim živim bićima.
Da bi imali osnovu za usporedbu, znanstvenici su promatrali i primjerke koji nisu bili izloženi težim uvjetima. Ispostavilo se da biljke pod stresom proizvode znatno više zvukova u odnosu na druge, 30 do 50 na sat. A kada nisu pod stresom, onda se biljke oglašavaju samo jednom na sat.
Lilach Hadany, stručnjakinja za evolucijsku biologiju, kaže: “Kad rajčica uopće nije pod stresom, onda je jako tiha”. Pomoću algoritma znanstvenici su mogli razlikovati vrstu tona koja je ovisila o vrsti izloženosti stresu.
Buka i vrištanje tokom žetve
I druge biljke kao što su kukuruz ili pšenica proizvode zvukove pod stresom, kaže se u studiji koja sažima rezultate istraživanja.
“Zato je vjerojatno da se prilikom žetve čuju ti zvukovi”, kaže Hadany.
Njen tim je pokazao da sposobnost proizvođenja zvukova imaju i kaktusi, vinova loza i kopriva.
Rezultati bi mogli imati konkretnu korist za poljoprivredu. Na primjer, na osnovi razine tonova može se prilagoditi zalijevanje i na poljima i u staklenicima.
Mjehurići u sistemu
Znanstvenici kažu da se uzrok zvučnog oglašavanja biljaka mora potražiti u njihovoj unutrašnjosti. Kod biljaka koje dobijaju nedovoljnu količinu vode, dolazi do takozvane kavitacije – stvaranje mjehura vodene pare prilikom isparavanja. Oni se šire i skupljaju. To dovodi do vibracija.
Molekularni biolog na Sveučilištu Heinrich Heine u Düsseldorfu Sibaji Kumar Sanyal hvali ovo istraživanje. Prema njemu, na osnovu vrste tona može se odmah utvrditi kad biljkama nedostaje vode.
“Prije svega, algoritmi i tehnika snimanja su jako dobri.” Dodaje da je za buduća istraživanja važno u njih uključiti i druge biljne vrste.
Prethodne studije istog tima iz Izraela već su pokazale da biljke također čuju i reagiraju na zvukove životinja te otkrile da morski peršin oslobađa slađi nektar kada je izložen zujanju pčele.