Sarajevo

Naša posla SEM KIŠNIH KAPI "KUPAČICU" U FONTANI NE KVASI NIŠTA DRUGO

Fontana na Trgu branilaca Vogošće, ispred upravne zgrade Javne ustanove KSC Vogošća „Jasmin Isanović Žuti“, nekada je bila jedno od omiljenih mjesta okupljanja i boravka Vogošćana.

FOTO: E. MURAČEVIĆ
FOTO: E. MURAČEVIĆ

U toplim proljetnim i ljetnim danima, dok su mlazovi vode osvježavali prostor, a sunčevi zraci se prelamali na njihovim kapljicama, ovaj kutak gradskog jezgra imao je posebnu draž. Njegov centralni ukras bila je „Kupačica“, jedno od najvrednijih i najprepoznatljivijih djela zagrebačkog vajara Marijana Kockvića, koja se u fontani, okružena vodenim mlazevima, ponosno „kočoperila“ i plijenila pažnju prolaznika.

FOTO: E. MURAČEVIĆ
FOTO: E. MURAČEVIĆ

Danas je, međutim, slika sasvim drugačija. Zahvaljujući, prije svega, dugogodišnjoj inertnosti općinske vlasti, ova fontana već godinama ne obavlja svoju osnovnu funkciju. „Kupačicu“, umjesto vodenih mlazova, kvase tek kišne kapi, a prostor koji je nekada imao svoju živost i prepoznatljivost pretvoren je u svojevrsni podsjetnik na ono što je nekada bilo, a što bi i danas moglo biti kada bi neko od nadležnih pokazao malo više volje i odgovornosti.

U više navrata ovo umjetničko djelo, po kojem je Vogošća postala prepoznatljiva, bilo je na meti „dušebrižnika“ koji su ga, pod firmom zaštite morala, uklanjali sa postolja. Ipak, „Kupačica“ se svaki put vraćala na svoje mjesto, uspijevajući odoljeti i takvim nasrtajima. Danas, uprkos tome što se nalazi u suhoj i nefunkcionalnoj fontani, i dalje prkosno svjedoči o ljepoti umjetnosti i vremenu kada se, očigledno, više pažnje posvećivalo uređenju javnih prostora.

Ironija je, međutim, u tome što su oni koji su nekada pokušavali ukloniti „Kupačicu“ sa njenog mjesta, pozivajući se na moralne razloge, danas možda dobili neočekivanog saveznika u nemaru i nezainteresovanosti onih koji bi trebali brinuti o javnom prostoru. Skulptura je ostala, ali je nestalo ono što joj daje puni smisao u ambijentu fontane – voda. Tako je umjetničko djelo preživjelo i moralne čistunce i njihove pokušaje uklanjanja, ali se već godinama ne može izboriti s mnogo upornijimprotivnikom – administrativnom tromošću.

Umjesto vode, fontanu svake jeseni počne opsjedati žuto lišće. Srećom, vrijedni komunalni radnici redovno ga uklanjaju, nastojeći spriječiti da ovaj prostor izgubi i ono malo urednosti što mu je preostalo. Njihov posao zaslužuje pohvalu, ali čišćenje lišća ne može biti zamjena za održavanje i stavljanje fontane u funkciju. Jedno je brinuti da prostor ne bude zapušten, a sasvim drugo vratiti mu namjenu zbog koje je iizgrađen.

FOTO: E. MURAČEVIĆ
FOTO: E. MURAČEVIĆ

I tu dolazimo do pitanja koje se već godinama nameće: šta je potrebno da bi fontana ponovo proradila? Da li je riječ o tehničkom problemu, nedostatku sredstava, neophodnoj rekonstrukciji ili jednostavno o tome da niko od nadležnih ovaj posao nije prepoznao kao nešto čime se vrijedi pozabaviti? Građani bi, svakako, zaslužili odgovor, ali još više od odgovora zaslužili bi konkretan potez.

Nije valjda da je za jednu fontanu, koja predstavlja dio urbanog identiteta Vogošće, potrebno toliko godina čekanja, planiranja i prebacivanja odgovornosti? Nije riječ o nekom grandioznom projektu koji bi zahtijevao milionska ulaganja, već o uređenju i održavanju javnog prostora koji bi, uz malo pažnje i odgovornosti, ponovo mogao postati mjesto ugodnog boravka građana.

Od općinske vlasti ne traži se da izmisli toplu vodu, nego da je ponovo pusti kroz mlaznice fontane. Ako već ne mogu vratiti nekadašnji sjaj svim javnim površinama, mogli bi barem početi od onih koje su već izgrađene, koje imaju svoju svrhu i koje građani s pravom očekuju vidjeti u funkciji.

Jer, nije dovoljno samo imati umjetničko djelo, lijepo popločan trg i fontanu koja postoji na papiru i u prostoru. Potrebno je i da sve to živi. A dok se to ne dogodi, „Kupaćica“ će i dalje stajati u suhoj fontani, strpljivo čekajući da je, osim kišnih kapi, konačno okupaju i mlazovi vode.

Do tada, Vogošćanima ostaje da se pitaju: je li zaista toliki problem pustiti vodu u fontanu ili je problem što u općinskoj vlasti već godinama nema dovoljno volje da se to uradi?

Nažalost, u Vogošći se i ovakve stvari, umjesto da budu riješene, pretvaraju u višegodišnje čekanje.

A „Kupačica“?

Ona je svoje mjesto sačuvala.

Samo joj društvo ne pravi voda, nego kiša i obećanja kojih se, izgleda, više niko i ne sjeća.