Za to vrijeme tenderi propadaju, administrativne procedure se razvlače, a saobraćajna rješenja koja su trebala biti završena prije nekoliko godina još uvijek su na papiru.
Ima li kraja našim apsurdima?
Sudeći prema onome što se moglo čuti na današnjoj (29.10.2026.) sjednici Općinskog vijeća Vogošća, izgleda da nema.
Naime, zbog problema sa izmještanjem samo jedne bandere vezane za trolejbusku mrežu već nekoliko mjeseci stoje radovi na rekonstrukciji raskrsnice magistralne ceste M-18 i izgradnji kružnog toka sa priključnim putem od pasarele do autobuskog i trolejbuskog stajališta na Kobiljoj Glavi.
Ovu informaciju iznio je Fetah Kadrić, rukovodilac Službe za investicije i komunalne poslove Općine Vogošća, odgovarajući na vijećničko pitanje o tome kada će radovi biti okončani.
Kada će se građevinske mašine ponovo pokrenuti i kada će ovaj značajan saobraćajni projekat konačno biti završen, teško je znati.
I tako, dok vrijeme prolazi, saobraćajne gužve postaju sve veće, a građani sve nervozniji, jedna bandera, ni kriva ni dužna, postala je gotovo nepremostiva prepreka realizaciji projekta vrijednog više od milion konvertibilnih maraka.
Da nije žalosno, bilo bi smiješno.
Inače, rekonstrukcija postojeće raskrsnice u kružni tok predstavlja zajednički projekat Javnog preduzeća „Ceste Federacije BiH“ i Općine Vogošća, kojim se nastoje ublažiti dugogodišnji problemi velikih saobraćajnih gužvi na magistralnoj cesti M-18, posebno na dionici između Vogošće i Sarajeva.
Ova saobraćajnica svakodnevno je opterećena hiljadama vozila koja povezuju Sarajevo sa Vogošćom, Ilijašem, Brezom, Varešom i drugim općinama centralnog dijela Bosne i Hercegovine. U jutarnjim i poslijepodnevnim satima često se formiraju višekilometarske kolone, a putovanje koje bi trebalo trajati desetak ili petnaest minuta nerijetko se pretvara u dugotrajno čekanje.
I upravo zbog toga izgradnja kružnog toka na Kobiljoj Glavi predstavlja jedan od značajnijih projekata za poboljšanje protočnosti saobraćaja na ovom području.
Međutim, izgleda da je jedna bandera postala jača od svih planova, projekata, ugovora, rokova i obećanja.
Nevjerovatno je da se prije početka radova nije moglo utvrditi šta se sve nalazi na trasi buduće saobraćajnice i koje instalacije treba izmjestiti kako bi se omogućilo nesmetano izvođenje radova.
Zar se projektna dokumentacija ne priprema upravo zato da bi se ovakvi problemi prepoznali i riješili prije nego što građevinske mašine izađu na teren?
Zar je za izmještanje jednog stuba potrebno nekoliko mjeseci dogovaranja, dopisivanja, pribavljanja saglasnosti i prebacivanja odgovornosti?
I, konačno, ko je odgovoran za to što se problem nije riješio na vrijeme?
Nije, naravno, svako izmještanje komunalne ili saobraćajne infrastrukture jednostavan posao. Ali upravo zato postoje stručne službe, projektanti, nadzorni organi i institucije čija je obaveza da takve poslove koordiniraju.
Građani ne moraju znati ko je kome trebao poslati dopis, ko izdaje saglasnost i ko potpisuje nalog za izmještanje bandere.
Oni samo žele da se posao za koji su obezbijeđena značajna finansijska sredstva konačno završi.
Jer, nije problem u banderi. Problem je u sistemu koji dopušta da jedna bandera mjesecima zaustavlja realizaciju značajnog projekta.
Ovakvi slučajevi otvaraju mnogo ozbiljnije pitanje od samog izmještanja jednog stuba.
Koliko se u našim institucijama vodi računa o efikasnosti rada, poštivanju rokova i odgovornosti prema građanima?
Zašto se poslovi za koje nisu potrebna velika finansijska sredstva, nego samo malo više organizacije, odlučnosti i međusobne saradnje, pretvaraju u dugotrajne administrativne zavrzlame?
Još je teže razumjeti situacije u kojima su sredstva za određene projekte već obezbijeđena, a njihova realizacija ipak mjesecima ili godinama tapka u mjestu.
Često slušamo objašnjenja kako nema novca, kako su budžeti ograničeni i kako se mora čekati neka povoljnija prilika.
Ali šta reći kada novac postoji, projekat postoji, potreba građana je očigledna, a radovi stoje?
Tada izgovor o nedostatku sredstava gubi svaki smisao.
Ostaje pitanje organizacije, odgovornosti i sposobnosti nadležnih da posao dovedu do kraja.
U uređenom sistemu problemi se nastoje predvidjeti i otkloniti prije nego što prerastu u prepreku. Kod nas se, izgleda, često čeka da prepreka zaustavi posao, pa se tek onda počinje razmišljati o njenom uklanjanju.
A kada se tome dodaju komplikovane procedure, nedovoljna koordinacija različitih nivoa vlasti i odsustvo jasnih rokova, dobije se dobro poznata slika naše svakodnevice.
Svi su nadležni za ponešto, a kada posao stane, odgovornost se teško može pronaći.
Da se problemi ne završavaju samo na Kobiljoj Glavi pokazuje i slučaj oštećene pasarele u Hotonju, iznad magistralnog puta M-18.
Ovaj objekat, koji bi građanima trebao omogućavati siguran prelazak preko izuzetno prometne saobraćajnice, već duže vrijeme čeka rekonstrukciju.
Prema riječima Fetaha Kadrića, čak dvadeset firmi preuzelo je tendersku dokumentaciju u okviru javnog poziva za izbor izvođača radova.
Međutim, u predviđenom roku nijedna od njih nije dostavila ponudu.
Tako je postupak okončan bez izbora izvođača, a građani su ostali bez odgovora na pitanje kada će pasarela biti sanirana.
Naravno, nije moguće unaprijed tvrditi zbog čega nijedna firma nije bila zainteresovana da dostavi ponudu. Razlozi mogu biti različiti, od procijenjene vrijednosti radova i tehničkih zahtjeva do raspoloživosti izvođača.
Ali upravo bi zato nadležni trebali analizirati razloge neuspjelog tendera i što prije poduzeti korake kako bi se posao mogao realizovati.
Jer, nije dovoljno samo raspisati javni poziv i čekati da se neko prijavi.
Potrebno je učiniti sve što je u skladu sa zakonom moguće kako bi se projekat pripremio na način koji će omogućiti njegovu realizaciju.
Pasarela nije ukras iznad magistralne ceste. Ona ima svoju funkciju, a prije svega treba služiti sigurnosti pješaka.
Svako nepotrebno odgađanje njene rekonstrukcije produžava postojeći problem.
I dok se čeka novi tender, nova dokumentacija i novi izvođač, građanima ostaje da se nadaju kako će neko konačno pronaći način da se ovaj posao pokrene.
Posebnu pažnju na današnjoj sjednici Općinskog vijeća privuklo je i Rješenje o utvrđivanju javnog interesa za izvođenje radova na izgradnji dionice Prve transverzale, podionica Tunel Kobilja Glava – Donji Hotonj.
Sama činjenica da se o ovom pitanju raspravlja tek sada otvara niz pitanja.
Zašto se odgovarajuće administrativne i imovinsko-pravne pretpostavke nisu počele rješavati ranije, dok su trajali radovi na probijanju tunela kroz Kobilju Glavu?
Zašto se nije nastojalo da priprema pristupne saobraćajnice prati dinamiku radova na tunelu?
Zar nije bilo logično da se paralelno sa izgradnjom tunela priprema i saobraćajnica koja će omogućiti njegovo potpuno funkcionalno povezivanje sa postojećom putnom mrežom?
Tunel je probijen, a pojedini administrativni uslovi za nastavak izgradnje saobraćajnice tek se sada stvaraju.
Teško je pronaći opravdanje za takvu vremensku neusklađenost, ukoliko za nju ne postoje ozbiljne objektivne prepreke o kojima javnost nije obaviještena.
Naravno, utvrđivanje javnog interesa samo je jedan od koraka u složenom postupku realizacije infrastrukturnih projekata. Međutim, upravo zato se nameće pitanje zašto se takvi koraci ne planiraju dovoljno rano.
Veliki saobraćajni projekti ne grade se samo bagerima, kamionima i građevinskim mašinama.
Grade se i pravovremenim odlukama, kvalitetnom projektnom dokumentacijom, riješenim imovinsko-pravnim odnosima i dobrom koordinacijom institucija.
Ako toga nema, ni najskuplja građevinska mehanizacija ne može nadoknaditi izgubljeno vrijeme.
Posebno zabrinjava mogućnost da se slična sporost ne nastavi i prilikom pripreme izgradnje saobraćajnice od Donjeg Hotonja prema Vogošćanskoj petlji.
Riječ je o izuzetno značajnom dijelu budućeg saobraćajnog sistema, od čije će pravovremene izgradnje u velikoj mjeri zavisiti protočnost saobraćaja kroz Vogošću.
Ukoliko se ovaj dio saobraćajnice ne izgradi na vrijeme, postoji ozbiljna opasnost da se dodatni broj vozila usmjeri prema već opterećenim gradskim ulicama.
Umjesto očekivanog rasterećenja saobraćaja, Vogošća bi se mogla suočiti sa još većim gužvama.
Tako bi projekat koji bi trebao predstavljati dio rješenja saobraćajnih problema, zbog neusklađene dinamike izgradnje njegovih pojedinih dionica, mogao privremeno stvoriti nove probleme.
Zato bi nadležni već sada morali javnosti ponuditi jasan odgovor na pitanje kako će se odvijati saobraćaj nakon završetka pojedinih dijelova Prve transverzale i kada se može očekivati izgradnja svih neophodnih priključnih saobraćajnica.
Ne bi bilo dobro da se ponovi situacija u kojoj se jedan objekat svečano otvara, a tek potom počinje ozbiljnije razmišljati o tome kako ga povezati sa ostatkom saobraćajne mreže.
Ono što posebno iritira građane jeste činjenica da se za mnoge administrativne i protokolarne aktivnosti uvijek pronađe dovoljno vremena.
Ima vremena za sastanke, sjednice, konferencije, fotografisanja, svečana potpisivanja ugovora, obilazak gradilišta i izjave o značaju planiranih investicija.
Ima vremena i za višestruko najavljivanje istih projekata.
Međutim, kada dođe trenutak da se neki konkretan problem riješi, nerijetko se pokaže kako je put od najave do realizacije mnogo duži nego što je iko očekivao.
Tada se počinje govoriti o procedurama, saglasnostima, nadležnostima, rokovima i objektivnim poteškoćama.
Niko, naravno, ne traži da se zakoni zaobilaze ili da se poslovi obavljaju mimo propisanih procedura.
Naprotiv, upravo poštivanje zakona mora biti temelj svakog ozbiljnog projekta.
Ali poštivanje zakona ne bi smjelo biti izgovor za nepotrebno odugovlačenje, niti administrativne procedure smiju postati zaklon iza kojeg se skriva neefikasnost.
Ako neki posao zahtijeva mjesec dana, ne treba ga razvlačiti pola godine.
Ako je za rješavanje problema potrebno nekoliko institucija, onda njihovi predstavnici trebaju sjesti za isti sto i pronaći zakonito i provodivo rješenje.
Ako se na realizaciji projekta pojavi prepreka, javnost treba znati ko je nadležan da je otkloni i u kojem roku.
A ako se rokovi ne poštuju, mora postojati i odgovornost.
Jer, vlast nije izabrana da građanima objašnjava samo zbog čega se nešto ne može uraditi, nego i da pronalazi načine kako da se ono što je potrebno i moguće zaista uradi.
Bilo bi, naravno, nepravedno sve probleme pripisati samo općinskoj administraciji.
Veliki infrastrukturni projekti često uključuju više nivoa vlasti, javna preduzeća, upravitelje cesta, komunalne službe, projektante i izvođače radova.
Svako od njih ima svoj dio nadležnosti i odgovornosti.
Ali upravo zato građani imaju pravo tražiti da se jasno kaže ko je zadužen za koji posao.
Ko je trebao obezbijediti izmještanje bandere na Kobiljoj Glavi?
Kada je utvrđeno da ona predstavlja prepreku?
Koje su institucije uključene u rješavanje problema i šta ih sprečava da ga konačno riješe?
Šta će biti poduzeto nakon neuspjelog tendera za rekonstrukciju pasarele u Hotonju?
Zašto se pitanje utvrđivanja javnog interesa za podionicu Prve transverzale razmatra tek sada i kakva je dinamika narednih aktivnosti?
To nisu pitanja političkog nadmudrivanja.
To su pitanja od javnog interesa, na koja građani zaslužuju precizne i argumentovane odgovore.
Nije dovoljno samo konstatovati da postoje problemi.
Potrebno je saopćiti šta se konkretno poduzima da oni budu riješeni.
Sve ovo podsjeća na dobro poznatu bosanskohercegovačku administrativnu priču u kojoj i najjednostavniji posao, kada prođe kroz dovoljno kancelarija, može postati izuzetno komplikovan.
Nekada se govorilo da se zbog jednog drveta ne vidi šuma.
Kod nas se, izgleda, zbog jedne bandere ne vidi kružni tok.
A iza te bandere stoje građani koji svakodnevno čekaju u kolonama, vozači koji troše vrijeme i gorivo, privrednici kojima kašnjenja stvaraju dodatne troškove i stanovnici koji s pravom očekuju da se infrastrukturni problemi rješavaju brže i efikasnije.
Najveća šteta nije samo u tome što radovi stoje.
Mnogo je ozbiljnije to što se ovakvim odnosom prema javnim poslovima postepeno gubi povjerenje građana u institucije.
Jer, ako nadležni mjesecima ne mogu riješiti pitanje izmještanja jednog stuba, kako uvjeriti građane da će na vrijeme riješiti mnogo složenije probleme?
Ako se za već pripremljene i finansijski obezbijeđene projekte ne može osigurati zadovoljavajuća dinamika realizacije, šta tek očekivati od onih za koje sredstva još nisu pronađena?
A ako se administrativni poslovi koji su mogli biti pokrenuti znatno ranije otvaraju tek onda kada njihovo kašnjenje postane očigledno, teško je govoriti o kvalitetnom i dugoročnom planiranju.
Vogošći ne nedostaju potrebe za novim saobraćajnicama, sigurnijim pješačkim prelazima, uređenim raskrsnicama i boljom komunalnom infrastrukturom.
Ne nedostaju joj ni projekti o kojima se godinama govori.
Ono što očigledno nedostaje jeste efikasnija koordinacija svih nadležnih i više odlučnosti da se započeti poslovi završe u razumnim rokovima.
Građani ne traže čuda.
Ne očekuju da se veliki infrastrukturni projekti završe preko noći.
Ali imaju pravo očekivati da se zbog jedne bandere ne zaustavlja milionska investicija, da se oštećena pasarela ne ostavlja u neizvjesnosti i da se pristupne saobraćajnice ne počinju administrativno pripremati tek onda kada su ključni građevinski radovi već daleko odmakli.
Vrijeme je da se uspješnost rada vlasti prestane mjeriti brojem održanih sastanaka, potpisanih sporazuma i najavljenih projekata.
Pravo mjerilo moraju biti završeni poslovi i konkretna korist koju od njih imaju građani.
Jer, od svečanih obećanja ne može se napraviti kružni tok, od administrativnih izgovora ne može se popraviti pasarela, a od političkih govora ne može se izgraditi saobraćajnica.
Za to su potrebni rad, znanje, odgovornost i sposobnost da se problemi rješavaju na vrijeme.
U protivnom, moglo bi nam se desiti da, dok čekamo izmještanje jedne bandere, dočekamo i neke nove izbore, nove funkcionere i nova obećanja.
A bandera?
Ona će, po svemu sudeći, i dalje stajati.
Možda je na kraju još neko i proglasi spomenikom naše administrativne efikasnosti.
Jer, kod nas nije najveći problem izgraditi put. Mnogo je teže ukloniti prepreke koje mu na put postavlja vlastita administracija.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.