Riječ je o izuzetno vrijednom memoarsko-putopisnom djelu u kojem autor, na sebi svojstven način, opisuje svoje neobično i nadasve teško putovanje iz opkoljenog Sarajeva do rodnog Goražda i povratak u glavni grad Bosne i Hercegovine, u januaru 1993. godine.
Već sam naslov knjige upućuje na dramatičnost vremena i prostora o kojima autor piše. Grebak nije samo geografska tačka na putu između dva opkoljena grada. On je u ratnim godinama bio mnogo više od planinskog prijevoja: bio je simbol nade, opstanka, izdržljivosti i nepokolebljive ljudske potrebe da se, uprkos svim preprekama, stigne do svojih najbližih. Bio je dio puta kojim su prolazili ljudi, prenosila se hrana i drugi neophodni materijal, zbrinjavali ranjenici i održavala veza između stanovništva koje se, u gotovo nezamislivim okolnostima, borilo za goli život.
Upravo na tom putu, na njegovim bespućima, strminama i snježnim prostranstvima, odvijala se jedna od onih životnih drama koje je teško dočarati čak i kada se o njima piše sa velikom književnom vještinom. Džemal Dragolj odlučio je da svoje iskustvo sačuva od zaborava, pretvarajući lično sjećanje u pisani trag o vremenu koje se ne smije zaboraviti.
Džemal Dragolj nije ni slutio da će jednog dana postati autor koji će svoja lična iskustva iz odbrambeno-oslobodilačkog rata u Bosni i Hercegovini 1992.-1995. godine pretočiti u knjigu. Široj javnosti decenijama je poznat kao humorista, zabavljač i imitator, čovjek koji je svojim talentom, dosjetkama i sposobnošću da nasmije publiku ostavio prepoznatljiv trag na jugoslovenskoj humorističkoj sceni.
Zato je pojava knjige „Grebak te čeka“ zanimljiva i po mnogo čemu neobična. Od čovjeka koji je navikao da publiku osvaja smijehom sada pred čitaoce dolazi ozbiljan, potresan i dokumentarno vrijedan zapis o ratu, ljudskoj izdržljivosti i borbi za opstanak. Iza poznatog lica humoriste i imitatora otkriva se lice svjedoka i hroničara, čovjeka koji je osjetio ratnu stvarnost i odlučio da o njoj progovori bez potrebe da je uljepšava ili pretvara u književnu fikciju.
U toj promjeni uloga krije se posebna vrijednost Dragoljeve knjige. Humor i ratno svjedočenje na prvi pogled pripadaju dvama potpuno različitim svjetovima. Jedan nastoji da nasmije, rastereti i makar nakratko udalji od svakodnevnih briga, dok drugi traži suočavanje sa bolnim činjenicama, ljudskim stradanjima i iskustvima koja ostavljaju duboke tragove. Međutim, upravo zato je Dragoljev iskorak u svijet pisane riječi toliko značajan. Čovjek koji je godinama znao nasmijavati druge osjetio je potrebu da, izvan pozornice i bez zaštite humora, ostavi svjedočanstvo o vremenu u kojem je svaki korak mogao značiti život ili smrt.
Njegova knjiga pokazuje da se iza vedrine i humora mogu kriti duboka ozbiljnost, osjećaj odgovornosti prema vlastitom vremenu i svijest o tome da pojedinac ne smije prešutjeti ono čemu je bio svjedok. Dragolj se ovom knjigom ne odriče svog prepoznatljivog identiteta, nego ga nadopunjuje jednom drugom, manje poznatom, ali jednako važnom stranom svoje ličnosti.
Od čovjeka koji je godinama imitirao druge, postao je čovjek koji svjedoči u vlastito ime. A upravo je vlastito, neposredno iskustvo ono što ovom rukopisu daje posebnu težinu.
„Grebak te čeka“ nije klasična ratna priča u kojoj se događaji nižu kroz prikaz vojnih operacija, borbenih linija i ratnih strategija. Ovo je prije svega priča o čovjeku na putu, o njegovoj želji da dođe do rodnog grada, susretima s ljudima koje poznaje i neizvjesnosti koja prati svaki korak kroz prostor obilježen ratom.
Ipak, upravo u toj ličnoj perspektivi leži njena najveća vrijednost. Rat se ne prikazuje samo kroz velike historijske događaje i sudbonosne odluke, nego kroz ono što je običan čovjek morao proživjeti da bi preživio, stigao do svojih najbližih ili se vratio kući. U Dragoljevoj priči historija ne nastupa kao nešto udaljeno i apstraktno. Ona se pojavljuje na planinskoj stazi, u snijegu i hladnoći, na opasnim dionicama puta, u susretima sa borcima i poznanicima, u trenucima straha, neizvjesnosti i nade.
Put od Sarajeva do Goražda i nazad nije bio obično putovanje. U ratnim okolnostima, prelazak preko Igmana, Grepka, Kacelja i Orahovice značio je suočavanje s prirodnim preprekama, teškim zimskim uslovima i ratnim opasnostima. Na takvom putu čovjek nije mogao biti siguran ni u sljedeći korak, a kamoli u to da će stići do željenog odredišta i ponovo se vratiti.
Zbog toga se Dragoljeva priča može čitati i kao svjedočanstvo o tome šta je značio „put spasa“ za stanovnike opkoljenih gradova. To nije bio samo pravac kretanja između dvije geografske tačke. Bio je to put kojim se održavala nada da izolacija neće značiti potpuni prekid života, put kojim se pokušavalo osigurati ono najosnovnije i na kojem su ljudska hrabrost, snalažljivost i solidarnost često bile jedino na šta se moglo računati.
Kada danas govorimo o ratnom Sarajevu i Goraždu, često se sjećamo njihovog herojskog otpora, stradanja stanovništva i teških okolnosti u kojima su ljudi živjeli. Međutim, iza velikih historijskih slika ostaju brojne pojedinačne priče koje nisu uvijek pronašle svoje mjesto u knjigama i dokumentima. Upravo takve priče pomažu nam da razumijemo stvarnu cijenu opstanka.
Dragoljev rukopis jedna je od njih. Njegovo putovanje nije samo lična avantura iz ratnih godina, nego svjedočenje o vremenu u kojem je i odlazak do rodnog grada predstavljao podvig, a povratak u Sarajevo novu borbu sa neizvjesnošću.
Dragolj nije pisao da bi pozivao na osvetu niti da bi vlastito iskustvo pretvorio u sredstvo produbljivanja mržnje. Njegova namjera, kako sam ističe, bila je da ostavi pisani trag o onome što se u Bosni i Hercegovini zaista događalo tokom rata, posebno za one koji su od ratnih zbivanja bili fizički udaljeni, ali su tvrdili da vole svoju domovinu i suosjećaju sa njenim narodom.
U vremenu kada se prošlost nerijetko pojednostavljuje, relativizira ili tumači u skladu sa različitim političkim i ideološkim interesima, lična svjedočenja imaju posebnu važnost. Ona ne mogu zamijeniti cjelovita historijska istraživanja, ali im mogu dati ljudsku dimenziju, sačuvati detalje svakodnevice i ponuditi dragocjenu građu za razumijevanje vremena koje je oblikovalo sudbinu Bosne i Hercegovine.
Dragolj ne pretenduje da samo njegov doživljaj obuhvati sve što se događalo. On bilježi ono što je sam vidio, proživio i zapamtio, svjestan da i takvo pojedinačno iskustvo ima svoju vrijednost. Upravo zbog toga njegova knjiga nadilazi okvir privatne uspomene: ona postaje dio šireg mozaika ratnih svjedočenja, bez kojih bi slika naše nedavne prošlosti ostala nepotpuna.
Budućim generacijama nisu potrebne samo velike historijske sinteze i podaci o bitkama, komandantima i političkim odlukama. Potrebna su im i svjedočenja ljudi koji su prolazili ratnim putevima, susretali se s opasnostima, gledali strah u očima svojih saputnika i uprkos svemu nastavljali dalje. Takva svjedočenja približavaju historiju mladim ljudima i pomažu im da razumiju da sloboda, mir i mogućnost normalnog života nisu nešto što se samo po sebi podrazumijeva.
Zato se na knjizi „Grebak te čeka“ buduće generacije mogu napajati istinom – ne kao na jedinom izvoru o jednom vremenu, nego kao na autentičnom svjedočenju čovjeka koji je dio te historije lično proživio. To je istina iskustva, sjećanja i ljudskog suočavanja s vremenom u kojem su najobičnije životne potrebe postajale pitanja opstanka.
Postoji još jedna dimenzija ove knjige koja zaslužuje posebnu pažnju. Dragolj pripada generaciji koja je rat doživjela neposredno, na vlastitoj koži. Njegovo svjedočenje zato nije naknadno sastavljanje slike prošlosti iz tuđih priča, nego pokušaj da se sačuva ono što bi, s protokom vremena, moglo izblijedjeti ili biti zaboravljeno.
Svako takvo djelo predstavlja svojevrsnu poruku mladima: da prošlost ne trebaju upoznavati samo iz udžbenika, da o njoj ne trebaju suditi na osnovu površnih informacija i da je razumijevanje onoga što se dogodilo jedan od preduslova za odgovoran odnos prema budućnosti.
Sjećanje na rat ne bi trebalo služiti stvaranju novih podjela, nego razumijevanju cijene koju su ljudi platili i odgovornosti da se takva stradanja nikada ne ponove. Upravo u tom smislu Dragoljevo pisanje ima dodatnu vrijednost. Ono čuva uspomenu na teško vrijeme, ali istovremeno podsjeća da se istina ne čuva šutnjom, zaboravom ili prepuštanjem da drugi govore umjesto onih koji su događaje neposredno doživjeli.
Da je prije svog putovanja pokušao osmisliti priču koja bi imala sve elemente uzbudljivog romana, teško da bi mogao zamisliti ono kroz šta je u stvarnosti prolazio. Život je, kako kaže narodna izreka, često nepredvidiviji od književnosti. Dragolj zato nije imao potrebu da izmišlja dramatične situacije. Stvarnost koju je proživio bila je dovoljno dramatična sama po sebi.
O vrijednosti rukopisa govore i recenzije profesora doktora Šemse Tucakovića i doktora Selhana Selhanovića, koji u Dragoljevoj knjizi prepoznaju značaj ličnog svjedočenja o ratnom iskustvu stanovnika Gornjeg Podrinja i sudbini Goražda.
Profesor doktor Šemso Tucaković ukazuje na činjenicu da je o divovskoj borbi stanovnika Gornjeg Podrinja, s Goraždem kao središtem otpora i opstanka, potrebno sačuvati što više relevantnih svjedočenja. U tom kontekstu, Dragoljevo putovanje preko Igmana, Grepka, Kacelja i Orahovice predstavlja vrijedan zapis o ljudima i događajima iz vremena u kojem je borba za goli život bila svakodnevna stvarnost.
Tucaković posebno ističe slikovitost autorovog pripovijedanja, njegove susrete s poznanicima i školskim drugovima koji su u međuvremenu postali borci Armije Republike Bosne i Hercegovine te sposobnost da lično iskustvo pretvori u podsjećanje na tragediju kroz koju je prolazio bošnjački narod.
Doktor Selhan Selhanović u svojoj recenziji naglašava drugu stranu Dragoljeve ličnosti. Čovjek kojeg je javnost prepoznavala prvenstveno kao humoristu i zabavljača ovom knjigom pokazuje se i kao ozbiljan pisac i hroničar. Umjesto fikcije, pred čitaocima je stvarnost utemeljena na ličnom iskustvu, s dokumentarističkom vrijednošću koja može poslužiti budućim istraživačima naše novije historije.
Oba recenzenta, svaki iz svog ugla, prepoznaju značaj ovog rukopisa u čuvanju sjećanja na put kojim su se povezivali opkoljeni gradovi, na ljude koji su njime prolazili i na okolnosti u kojima je taj put značio mnogo više od samog kretanja kroz prostor.
Džemal Dragolj rođen je 1961. godine u Goraždu, gdje je završio osnovno i srednje obrazovanje. Sklonost pisanju pokazivao je još u školskim danima, pišući za školsku literarnu sekciju, recitujući i učestvujući u različitim priredbama.
Dolaskom u Sarajevo upisao je Fakultet političkih nauka, odsjek za novinarstvo. Studentski klub „Rebus“ bio je mjesto na kojem je njegov talenat za humor i imitaciju došao do punog izražaja. Nakon prvih nastupa počeli su stizati pozivi s drugih fakulteta, a Dragolj je ubrzo postao jedno od prepoznatljivih imena jugoslavenske humorističke scene, za šta je dobio i brojna priznanja.
Pisanje je, međutim, ostalo njegova trajna strast. Tokom studentskih dana pisao je za „Večernje novine“, a s pisanjem je nastavio i tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Početak rata zatekao ga je u Švicarskoj, ali je odlučio da se vrati u domovinu. Po dolasku se priključio Teritorijalnoj odbrani Soukbunar, a kasnije je djelovao u Policijskoj upravi Novo Sarajevo, gdje je radio i na dostavljanju hrane na prve linije. Njegov prepoznatljivi žuti „Kedy“ i pozitivna energija ostali su dio slike čovjeka koji je i u najtežim danima nastojao zadržati vedrinu.
U januaru 1993. godine ostvarila mu se velika želja – da posjeti rodno Goražde. Međutim, put koji je vodio do rodnog grada pretvorio se u iskustvo koje će, mnogo godina kasnije, dobiti svoje mjesto između korica knjige.
Upravo tu počinje priča koju Dragolj sada dijeli s čitaocima. Priča o putovanju, ali i o pripadanju; o opasnostima, ali i o nadi; o čovjeku koji je želio stići kući i koji je, vraćajući se u Sarajevo, sa sobom ponio iskustvo vrijedno pamćenja.
O knjizi „Grebak te čeka“, pored autora, na promociji govorit će recenzenti profesor doktor Šemso Tucaković i doktor Selhan Selhanović, dok će promociju moderirati Emir Zlatar.
Očekuje se da ovaj susret sa autorom i njegovim djelom bude više od predstavljanja jedne nove knjige. Bit će to prilika da se podsjetimo na značaj ličnih svjedočenja, na odgovornost prema vlastitoj prošlosti i na ljude čije su priče ostale izvan velikih historijskih narativa.
Džemal Dragolj ovom knjigom pokazuje da čovjek ne mora biti profesionalni historičar da bi dao vrijedan doprinos kulturi sjećanja. Dovoljno je da ima šta posvjedočiti, da osjeća odgovornost prema onome što je proživio i da odluči da svoje iskustvo ne prepusti zaboravu.
Posebnost „Grebak te čeka“ upravo je u tome što autor ne pokušava biti neko drugi. On piše iz vlastitog iskustva, jednostavno i neposredno, svjestan da se neke od najvažnijih životnih istina ne nalaze u velikim riječima, nego u onome što čovjek doživi i što poslije toga osjeća obavezu da ispriča.
Od humoriste koji je godinama svojim imitacijama i dosjetkama izazivao smijeh do čovjeka koji zapisuje iskustvo jednog od najtežih perioda novije historije Bosne i Hercegovine proteže se put koji je, na prvi pogled, teško zamisliti. Ali upravo taj put potvrđuje da ljudska ličnost nikada nije samo ono po čemu je javnost prepoznaje. Iza osmijeha može stajati duboko iskustvo, a iza poznatog zabavljača čovjek svjestan da je došlo vrijeme da progovori ozbiljnim glasom.
„Grebak te čeka“ zato nije samo knjiga o jednom ratnom putovanju. To je zapis o vremenu u kojem se putovalo kroz snijeg, strah i neizvjesnost, ali i kroz nadu da se može stići do svojih i ponovo vratiti. To je priča o putu spasa koji je bio mnogo više od planinske staze – bio je put života, veza među ljudima i svjedočanstvo o njihovoj odlučnosti da opstanu.
A možda je upravo u tome i najveća vrijednost Dragoljevog djela: čovjek koji je godinama druge nasmijavao odlučio je da ostavi nešto zbog čega će buduće generacije zastati, zamisliti se i naučiti. Da razumiju šta se događalo, da znaju šta je značilo preživjeti i da, oslanjajući se na istinu o prošlosti, budu spremnije čuvati mir, slobodu i domovinu u kojoj više nijedan put ne bi smio biti put straha i neizvjesnosti.
Jer Grebak nije samo mjesto iz prošlosti. On je i danas opomena, uspomena i podsjetnik na vrijeme kada se do života, slobode i vlastitog praga stizalo preko prepreka koje je teško zamisliti onima koji ih nisu doživjeli.
„Grebak te čeka“ – knjiga koja ne govori samo o putu do Goražda nego i o putu kojim se lično sjećanje pretvara u trajno svjedočanstvo o historiji Bosne i Hercegovine.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.