U namjeri da za svoje četverotočkaše pronađu mjesto za parkiranje, pojedini vozači ne biraju sredstva, niti se previše obaziru na to gdje će svoje automobile ostaviti. Malo-pomalo, zelene površine pretvaraju se u divlja parkirališta, a prostor koji bi trebao služiti građanima za ugodan boravak i kretanje postaje ruglo i još jedan primjer neodgovornog odnosa prema zajedničkom prostoru.
Jedno od takvih mjesta nalazi se u samom centru Vogošće, na prostoru između vogošćanske Tržnice i Jošaničkog potoka, odakle se izlazi na Igmansku ulicu. Nekadašnja zelena površina danas je gotovo neprepoznatljiva. Umjesto zelenila, urednog i zaštićenog prostora, tu su blato, lokve i tragovi neprestane vožnje i parkiranja. Ono što bi trebalo biti dio uređenog urbanog ambijenta pretvoreno je u improvizirano parkiralište, koje svojim izgledom narušava sliku središta Vogošće.
Posebno zabrinjava činjenica da se ovaj problem ne nalazi na nekom zabačenom i teško uočljivom mjestu. Naprotiv, divlji parking gotovo je pred očima nadležnih, a njegova lokacija u neposrednoj blizini općinske zgrade dodatno otvara pitanje odgovornosti onih koji bi trebali voditi računa o uređenju, zaštiti i održavanju javnih površina. Teško je povjerovati da ovakvo stanje prolazi nezapaženo, ali je još teže razumjeti zbog čega izostaje konkretna reakcija.
Zar je potrebno čekati da zelena površina potpuno nestane, da se blato proširi i da prostor postane još veće ruglo, pa da se neko od nadležnih konačno sjeti da bi ovaj problem trebalo riješiti?
Nedostatak parking prostora svakako jeste problem koji zahtijeva ozbiljan pristup i planska rješenja. Međutim, taj problem ne može biti opravdanje za samovoljno zauzimanje zelenih površina i njihovo pretvaranje u divlja parkirališta. Pravo na parkiranje ne može biti važnije od prava svih građana na uređen, čist i siguran javni prostor. Posebno ne može biti opravdanje za uništavanje zelenila, narušavanje izgleda naselja i ugrožavanje sigurnosti pješaka i drugih učesnika u saobraćaju.
Ovdje se, osim neodgovornosti pojedinih vozača, nameće i pitanje nebrige nadležnih službi. Jer, kada se neprimjereno ponašanje ponavlja iz dana u dan, kada se tragovi uništavanja zelene površine sve više šire, a niko ne reaguje, stiče se utisak da je samovolja pojedinaca postala važnija od pravila koja bi trebala važiti za sve. Izostanak pravovremene reakcije samo ohrabruje one koji smatraju da mogu raditi šta žele, bez straha da će zbog toga snositi bilo kakve posljedice.
Jedna od banaka smještenih uz ovaj prostor uredila je dio površine za parkiranje vozila svojih uposlenika. Međutim, dio prostora na kojem se zaustavljaju i parkiraju vozila klijenata ostao je neuređen. Vremenom se taj dio pretvara u blatnjavu površinu, na kojoj se nakon kiše stvaraju lokve, a prolaskom automobila blato i voda raznose se na okolni prostor. Tako se problem ne zaustavlja samo na narušavanju izgleda nekadašnje zelene površine, već se direktno odražava i na svakodnevni život građana.
Pješaci koji se kreću trotoarom uz Igmansku ulicu nerijetko su izloženi prskanju prljavom vodom iz lokvi koje nastaju na ovom divljem parkiralištu. Umjesto da se bezbrižno kreću trotoarom, primorani su voditi računa o vozilima koja prolaze kroz blato i vodu. Osim što je riječ o krajnje neugodnoj situaciji, ovakvo stanje predstavlja i ozbiljan pokazatelj koliko neuređena površina može utjecati na sigurnost i kvalitet života u neposrednom okruženju.
Problemi bi mogli postati još izraženiji dolaskom zime. Niske temperature i stvaranje poledice na blatnjavoj površini, ali i na dijelovima uz samu Igmansku ulicu, mogli bi dodatno otežati kretanje pješaka i vozila. Ono što se danas manifestuje kroz blato, prljavu vodu i narušavanje urbanog ambijenta, tokom zimskih mjeseci moglo bi prerasti u ozbiljniji sigurnosni problem.
Zato je krajnje vrijeme da nadležne općinske službe i drugi odgovorni subjekti prestanu zatvarati oči pred ovakvim pojavama. Potrebno je utvrditi ko je odgovoran za održavanje i zaštitu ove površine, spriječiti dalje nepropisno parkiranje te pronaći odgovarajuće rješenje koje će istovremeno zaštititi zelenu površinu i urediti prostor za eventualno dozvoljeno parkiranje. Postavljanje fizičkih prepreka, uređenje terena, obnova zelenila i pojačan nadzor samo su neke od mjera koje bi mogle doprinijeti rješavanju problema, u skladu s nadležnostima i namjenom zemljišta.
Jer, zelene površine nisu nečiji višak prostora koji se može samovoljno pretvarati u parking. One su dio zajedničkog ambijenta i javnog interesa, a njihova zaštita trebala bi biti jedan od osnovnih zadataka onih koji upravljaju prostorom i brinu o izgledu naselja.
Nažalost, prizor iz centra Vogošće ostavlja sasvim drugačiji utisak. Dok pojedini vozači, vođeni vlastitom komocijom, svakodnevno gaze ono što je ostalo od zelenila, nadležni kao da ne vide problem koji im se nalazi pred očima. A kada izostanu reakcija, kontrola i odgovornost, divlji parking postaje više od običnog komunalnog problema – postaje simbol nemara i poruka da se javni prostor može uništavati bez ikakvih posljedica.
Hoće li nadležni konačno reagovati i zaštititi ovu zelenu površinu ili će čekati da od nje ne ostane ni posljednji trag zelenila?
Pitanje je jednostavno, kao što bi trebalo biti jednostavno i rješenje: zaustaviti samovolju, zaštititi javni prostor i urediti ovaj dio Vogošće onako kako to zaslužuju njeni građani. Jer, ako se ni u samom centru mjesta, na očigled nadležnih, ne može sačuvati jedna zelena površina od bahatog parkiranja, onda se s pravom postavlja pitanje koliko se zaista vodi računa o ostalim javnim prostorima i kvalitetu života građana.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.