Njihove krošnje pružale su hladovinu, štitile pješake od ljetnih vrućina i doprinosile ljepoti okoliša. Trotoarima su koračali građani, uživajući u zelenilu i ugodnijem ambijentu.
Danas, međutim, svjedočimo tome da je takvih aleja sve manje, a uz brojne moderne i prometne saobraćajnice često ih uopće nema. Umjesto drvoreda i uređenih zelenih površina, pogled sve češće privlače beton, asfalt i zapušteni pojasevi zemljišta uz kolovoz.
Povremeni pokušaji nadležnih da se stanje popravi sadnjom mladih stabala nerijetko su nailazili na prepreke. Sadnice su se lomile neposredno nakon sadnje, a trud i sredstva uloženi u njihovu nabavku i postavljanje tako su često bili uzaludni. Ipak, tamo gdje izostanu organizovane akcije ozelenjavanja, ponekad se i sama priroda potrudi da pokaže kako bi prostor uz saobraćajnice mogao izgledati drugačije.
Sudeći prema fotografijama koje smo zabilježili u Igmanskoj ulici, u blizini „Vogošćanske petlje“, priroda bi u nekom doglednom vremenu mogla doprinijeti stvaranju svojevrsnog drvoreda. Naime, uz ivičnjak, neposredno pored kolovoza, izrasle su različite vrste samoniklog rastinja koje svojim korijenjem i izdancima zauzimaju prostor uz cestu.
Možda bi se neko u prvi mah mogao našaliti da bi se upravo na ovom mjestu, zahvaljujući prirodi i inertnosti onih koji bi trebali redovno održavati saobraćajnice, jednog dana mogla pojaviti i sasvim pristojna hladovina. Ipak, iza ove pomalo duhovite opaske krije se ozbiljnije pitanje: ko je zadužen za redovno čišćenje i održavanje prostora uz saobraćajnice i zašto se takvi poslovi ne obavljaju pravovremeno i kontinuirano?
Jer, nije dovoljno izgraditi cestu, obilježiti kolovoz i urediti trotoare. Briga o javnom prostoru podrazumijeva i njegovo redovno održavanje, uklanjanje korova, samoniklog rastinja i nanesenog materijala, kao i kontrolu vegetacije koja se širi uz ivičnjake. Upravo su ti, naizgled sitni poslovi, često najbolji pokazatelj koliko se pažnje posvećuje izgledu i funkcionalnosti prostora koji svakodnevno koriste građani.
Rastinje koje se nekontrolisano širi uz rub kolovoza ne narušava samo estetski izgled okoliša. Ono ostavlja utisak zapuštenosti, umanjuje urednost saobraćajnice, a u zavisnosti od visine i položaja može otežavati odvodnju, zaklanjati pojedine dijelove prostora i stvarati dodatne probleme u održavanju. Posebno je neprimjereno kada se takva slika ponavlja na prometnim pravcima i prilazima naseljima, gdje bi urednost prostora trebala biti dio osnovne komunalne kulture.
Zato se opravdano postavlja pitanje da li se na ovakvim lokacijama čeka da priroda sama odradi ono što bi trebalo biti dio redovnog posla nadležnih službi. Ako se rastinje može razvijati sedmicama i mjesecima, onda je očigledno da bi redovne kontrole i pravovremeno čišćenje mogli spriječiti da se prostor pretvori u neuređen pojas zelenila uz asfalt.
Naravno, samoniklo rastinje ne mora uvijek biti nepoželjno. Zelenilo je dragocjeno, a svako stablo koje može opstati i doprinijeti ugodnijem ambijentu zaslužuje pažnju. Međutim, postoji velika razlika između planski uređenog zelenila i nekontrolisanog rasta biljaka na mjestima koja bi trebala biti redovno održavana. Ako već postoji mogućnost da se prostor uz saobraćajnicu ozeleni, onda bi to trebalo učiniti planski, odabirom odgovarajućih biljnih vrsta i uz osigurano održavanje.
Možda će jednog dana, na ovom dijelu Igmanske ulice, zaista biti lijepe hladovine. Ali bilo bi mnogo bolje kada bi ona nastala kao rezultat osmišljene sadnje i brige o javnom prostoru, a ne kao slučajna posljedica neodržavanja.
Do tada, fotografije iz blizine „Vogošćanske petlje“ ostaju mali podsjetnik da priroda uporno pronalazi put, ali i da se uredan okoliš ne može prepustiti slučaju. Za njega su potrebni plan, odgovornost i, prije svega, redovan rad onih čiji je posao da javne površine i saobraćajnice održavaju čistim i urednim.
Možda uskoro bude dobre hladovine. Ali prije hladovine, bilo bi dobro da bude i malo više reda.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.