Riječ je o čovjeku koji je tokom više od pet decenija ostao vjeran dvjema velikim životnim ljubavima privredi i pjesmi. Dok je godinama gradio uspješnu poslovnu karijeru i razvijao vlastitu kompaniju, paralelno je njegovao ljubav prema bosanskohercegovačkoj izvornoj muzici, posebno sevdalinci, nastojeći da je svojim interpretacijama približi i mlađim generacijama.
Upravo taj spoj privrednika i umjetnika čini njegov životni i estradni put posebnim. Mirsad Neimarlija nikada nije napustio pjesmu, čak ni u periodima kada su poslovne i životne okolnosti od njega zahtijevale da muziku stavi u drugi plan. Za njega sevdalinka nije bila prolazna estradna epizoda, nego trajna ljubav, dio identiteta i način da sačuva i prenese dio kulturne baštine kojoj pripada.
Rođen je u Kaknju, mjestu koje smatra svojim rodnim krajem i kojem je posvetio dio svog muzičkog stvaralaštva. Sevdahom se bavi više od pedeset godina, a njegov odnos prema pjesmi počeo je još u mladosti. Od prvih nastupa do današnjih dana mijenjali su se muzički trendovi, način produkcije i estradna scena, ali se njegov odnos prema izvornoj bosanskohercegovačkoj pjesmi nije mijenjao.
Njegov prvi album, „Ne bojim se ja života“, snimljen je 1991. godine u saradnji sa autorom pjesama Bajrom Ahmethodžićem i aranžerom Sinanom Alimanovićem. Bio je to svojevrstan početak ozbiljnijeg estradnog puta, ali su životne okolnosti ubrzo odredile drugačiji tok. Umjesto da se u potpunosti posveti estradi, Neimarlija se više okrenuo privredi.
U aprilu 1991. godine, zajedno sa suprugom Azemom, osnovao je firmu „NEIMAX“ d.o.o. Visoko. Firma je prvobitno počela kao trgovina, a 2002. godine prešla je u proizvodnju transportne kartonske ambalaže. Danas je „NEIMAX“ moderna tvornica valovitog kartona sa oko 80 zaposlenih. Kompanijom uspješno upravlja i njegov sin Ermin Neimarlija.
Ipak, činjenica da je veliki dio svog života posvetio privredi nije značila i odricanje od pjesme. Naprotiv. Muzika je sve vrijeme ostala prisutna u njegovom životu, kao svojevrsna konstanta koja ga je pratila i u najtežim i u najuspješnijim periodima.
Odbrambeno-oslobodilački rat u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine dodatno je prekinuo njegov ozbiljniji estradni angažman. Poslije rata uslijedile su godine posvećene razvoju poslovanja i porodici, ali sevdalinka nikada nije nestala iz njegovog života. Pjevao je u prilikama koje su mu se pružale, nastupao, snimao pjesme i čuvao kontakt sa muzičkom scenom.
A onda je, na nagovor prijatelja i saradnika, odlučio da se aktivnije vrati estradnom radu.
Taj povratak nije bio pokušaj da se uhvati korak sa aktuelnim estradnim trendovima. Naprotiv. Neimarlija se vratio onome što mu je oduvijek bilo najbliže – bosanskohercegovačkoj izvornoj pjesmi, sevdalinci i melodijama koje nose emociju, priču i duh ovih prostora.
U vremenu kada se muzička scena brzo mijenja, a pjesme često nastaju i nestaju u ritmu novih trendova, Mirsad Neimarlija izabrao je drugačiji put. Njegov estradni rad počiva na uvjerenju da dobra pjesma ne treba da bude vezana za jedno vrijeme i jednu generaciju. Ona treba da traje.
Zato se u njegovom repertoaru podjednako nalaze tradicionalne sevdalinke, poznate narodne pjesme, ali i nove autorske kompozicije nastale u duhu tradicionalnog muzičkog izraza. Njegov cilj nije da mijenja ono što je vrijedno, nego da tradicionalnu pjesmu interpretira na način koji je razumljiv i blizak današnjem slušaocu.
U tome se ogleda i posebna vrijednost njegovog estradnog angažmana. Mirsad Neimarlija sevdalinku ne doživljava samo kao muzički žanr. Ona je za njega dio bosanskohercegovačkog identiteta, kolektivnog sjećanja i kulturne baštine. Svaka pjesma nosi određenu emociju, priču i vrijeme iz kojeg je potekla, a njegovom interpretacijom dobija novi život.
Član je Udruženja „Safet Isović, poštovaoci lika i djela“, što dodatno govori o njegovoj opredijeljenosti prema očuvanju i promociji sevdalinke i djela velikih interpretatora bosanskohercegovačke tradicionalne pjesme.
Među značajnijim pjesmama koje je snimio posebno mjesto zauzima „Kakanj“, posvećena njegovom rodnom gradu.Pjesma je nastala na tradicionalnu sandžačku melodiju „Kad pogledam sa Bedema“, uz aranžman Ismeta Polovine. Tu je i „Hanka“, pjesma sa kojom je nastupio na ovogodišnjem Ilidžanskom festivalu, gdje je osvojio visoko drugo mjesto po glasovima publike. „Đul Halima“ je singl urađen u saradnji sa Digital studiom „Dado music“ Dilvada Felića Dade; dok je „Pjesma o Visokom“ svojevrsni poklon gradu Visokom povodom Dana grada.
Pored autorskih pjesama, Neimarlija je snimio i brojne zapažene izvedbe tradicionalnih sevdalinki i pjesama koje su odavno postale dio muzičkog pamćenja ovih prostora, među kojima su „Prođoh Bosnom kroz gradove“, „U lijepom starom gradu Višegradu“, „Bosno moja, lijepih planina“… i druge.
Njegov najnoviji projekat predstavlja krunu višegodišnjeg rada. Nakon brojnih pojedinačnih pjesama, nastupa i obrada tradicionalnog repertoara, Mirsad Neimarlija nedavno je predstavio studijski album „Sevdah teče u venama mojim“.
Već sam naziv albuma najbolje opisuje njegov odnos prema pjesmi. Sevdah za njega nije samo nešto što se pjeva – to je osjećaj koji čovjek nosi u sebi.
Na albumu se, pored naslovne pjesme „Sevdah teče u venama mojim“, koju je posebno za Mirsada „skrojio“ hitmejker Dilvad Felić Dado, nalaze još dvije Dilvadove pjesme „Slatka so“ i „Hanka“, kao i evergrini narodne muzike: „Mujo gleda u mahali Zlatu“, „Neko tiho ulicom pjevuši“, „Nema ljepše cure od malene Đule“, „Đul Halima“, „Đela Fato“, „Da zna zora“, „Razbolje se lijepa Zarka“ i „Zaprosio Alija“.
Aranžmane za sve pjesme potpisuje Dilvad Felić Dado, a posebnost projekta je i u tome što su sve pjesme dobile svojevrsno video ruho. Tako je album zamišljen ne samo za slušanje nego i za gledanje, čime je tradicionalna pjesma predstavljena u formi koja je bliža savremenoj publici.
Upravo u tome možda i leži najvažnija karakteristika Mirsadovog estradnog rada. On ne pokušava da od sevdalinke napravi nešto što ona nije. Umjesto toga, nastoji da je približi novom vremenu, ali bez gubljenja njene suštine.
Njegova interpretacija polazi od poštovanja prema pjesmi, njenoj melodiji i emociji. Neimarlija pripada generaciji koja je odrasla uz pjesmu koja se slušala u kući, na sijelima, okupljanjima i druženjima, ali istovremeno želi da tu istu pjesmu čuju i oni koji danas odrastaju uz potpuno drugačiji muzički ambijent.
Zbog toga njegov estradni angažman ima i širu dimenziju. Svaka nova izvedba tradicionalne pjesme svojevrsna je veza između generacija. Ono što su nekada pjevali naši roditelji i djedovi, kroz novu interpretaciju može doprijeti do mladog slušaoca i ostati dio njegovog muzičkog i kulturnog sjećanja.
Mirsad je, kako sam kaže, godinama maštao da iza sebe ostavi nešto vrijedno, nešto što će se moći prenijeti mlađim generacijama – autentičan zvuk sevdalinke, interpretiran sa mjerom, emocijom i poštovanjem.
-Nikada nisam trčao za aktuelnim trendovima, kaže Neimarlija. Snimao sam pjesme koje u sebi imaju emociju i koje mogu razgaliti dušu onih koji ih slušaju. Možda je zbog toga moja estradna karijera tekla sporije. No, ne žalim. Ono što vrijedi kad-tad će doći do izražaja. Sretan sam zbog činjenice da sam uspio ostati vjeran bosanskohercegovačkom izvornom muzičkom stvaralaštvu, posebno našoj tradicionalnoj pjesmi sevdalinci i novim melodijama pisanim u njenom duhu.
Njegova priča zato nije samo priča o privredniku koji se bavi muzikom. To je priča o čovjeku koji je, uprkos poslovnim obavezama i životnim okolnostima, uspio sačuvati ono što mu je od mladosti bilo blisko – ljubav prema pjesmi.
Dok je u poslovnom svijetu gradio kompaniju i stvarao novu vrijednost, u svijetu muzike čuvao je jednu drugu vrstu vrijednosti – pjesmu koja je preživjela generacije.
Upravo zato album „Sevdah teče u venama mojim“ treba posmatrati kao više od zbirke snimljenih pjesama. On je svojevrsni zapis jednog dugogodišnjeg odnosa prema sevdahu, pokušaj da se ono što je naučeno, voljeno i pjevano decenijama ostavi budućim generacijama.
A možda je upravo u tome i najljepša poruka Mirsadovog estradnog puta: čovjek može uspješno graditi fabrike, poslovati i stvarati u privredi, a da istovremeno ne zaboravi pjesmu iz svog kraja. Jer neke ljubavi, poput sevdaha, ne traže mnogo vremena – one jednostavno žive u čovjeku.
Kod Mirsada Neimarlije, kako i sam naslov njegovog novog albuma kaže, sevdah zaista teče u venama.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.