Površina svjetskih oceana zagrijala se od kraja 19. stoljeća za oko 1 °C. U južnom Jadranu trend zagrijavanja gornjih 20 metara mora mjestimice je dosezao oko 3 °C na stoljeće. Jadran je poluzatvoreno more, a njegov plitki sjever osobito je osjetljiv na zagrijavanje. No promjene se vide i u dubini. Istraživanje objavljeno ove jeseni pokazalo je da je ubrzanje zagrijavanja dubokih voda osobito izraženo u južnom Jadranu.
Posljedice se osjećaju i na kopnu, odnosno u zraku. Zrak se u Sredozemlju od 1980-ih zagrijava brže od svjetskog prosjeka. Početkom 2020-ih prosječna temperatura zraka u regiji bila je oko 1,5 °C viša nego u predindustrijskom razdoblju. Toplinski valovi sve su češći i intenzivniji, raste rizik od suša i požara, a ekstremne vrućine povećavaju smrtnost, osobito među starijima. Suše pak smanjuju zalihe vode i ugrožavaju poljoprivredu.
Zaštita obale ima svoje granice
Nicolas Entrup, direktor za međunarodne odnose u organizaciji OceanCare, rekao je za Index da se obala može zaštititi od poplava i porasta razine mora, što je stvar prilagodbe, ali da takve mjere neće zaustaviti glavni uzrok, a to je zagrijavanje.
“Moramo učiniti sve da ograničimo njegove razmjere, a to možemo samo ako brže smanjimo emisije”, dodaje.
Velike ekonomske štete
Prema procjeni Svjetske banke, šteta od klimatskih promjena u Hrvatskoj od 1980. do 2021. u prosjeku je iznosila oko 0,7 posto BDP-a godišnje, a najviše su bili pogođeni turizam, poljoprivreda i šumarstvo.
Hrvatska, kaže Entrup, neke mjere može uvesti odmah, a veći učinak može postići ako dogovori zajednička pravila sa susjedima.
Što je OceanCare?
OceanCare je švicarska nevladina organizacija koja se bavi zaštitom morskih vrsta, podvodnom bukom, plastičnim onečišćenjem i utjecajem ribolova na more. Ima poseban savjetodavni status pri Gospodarskom i socijalnom vijeću UN-a, akreditirana je za klimatske pregovore UN-a i ove je godine suorganizirala raspravu o dekarbonizaciji Sredozemlja u Europskom parlamentu.
Sredozemlje ima plan prilagodbe. Što je s emisijama?
Sredozemne zemlje dogovorile su 2025. zajednički okvir za prilagodbu klimatskim promjenama, no emisije u regiji, prema OceanCareu, i dalje rastu. Uoči klimatske konferencije UN-a COP31, koja se od 9. do 20. studenoga održava u turskoj Antalyi, organizacija ih je pozvala da u okviru Barcelonske konvencije izrade zajednički plan smanjenja emisija. Bio bi to prvi takav plan u okviru neke od svjetskih konvencija o regionalnim morima.
Prema analizi Baskijskog centra za klimatske promjene izrađenoj za OceanCare, ako emisije ostanu na sadašnjoj razini, Sredozemlje će već do 2035. potrošiti svoj udio u preostalom svjetskom ugljičnom proračunu. Taj proračun predstavlja ukupnu količinu CO₂ koju svijet još može ispustiti uz cilj da globalno zagrijavanje dugoročno ostane ispod 2 °C u odnosu na predindustrijsko razdoblje.
Analiza procjenjuje da bi od 2030. do 2050. emisije trebalo smanjivati oko šest posto godišnje. Raniji rezovi ublažili bi pritisak nakon 2030.
“Hrvatska će 2027. imati priliku ispisati povijest”
OceanCare traži da zemlje odmah počnu smanjivati emisije, da zaustave istraživanja novih nalazišta nafte i plina u moru te da pravedno podijele preostali ugljični proračun.
Entrup ističe da u dogovoru moraju sudjelovati i Turska i zemlje sjeverne Afrike. Priliku vidi na sastanku stranaka Barcelonske konvencije u Hrvatskoj u prosincu 2027. “Hrvatska će tada imati priliku ispisati povijest”, ističe.
Mjere koje se odmah mogu uvesti
Jedna mjera koju bi države, prema Entrupu, mogle uvesti odmah jest obavezno usporavanje brodova.
“Kao kad vozite automobil, što brže idete, više goriva trošite. Kad brod plovi sporije, ispušta manje stakleničkih plinova i onečišćujućih tvari te stvara manje podvodne buke. Sporija plovidba smanjuje i rizik od sudara s ugroženim kitovima. Već jedan ili dva čvora manje mogu osjetno smanjiti emisije ako se mjera primijeni na velik broj brodova”, tvrdi Entrup.
Ograničenja bi se mogla razlikovati prema kategoriji plovila, dok bi zajednička pravila za cijelo Sredozemlje svim brodarima trebala osigurala jednake uvjete.
Brodari moraju moći planirati brodove
Brodari usto moraju znati na koja će goriva moći računati prije nego što ulože milijune u nove brodove. Međunarodna pomorska organizacija postavila je cilj nultih neto emisija oko 2050., uz međuciljeve za 2030. i 2040., ali je odgodila usvajanje konkretnih mjera.
“Nitko ne želi riskirati takvo ulaganje ako ne zna kakvi će uvjeti vrijediti za deset ili petnaest godina”, kaže Entrup. Među državama koje se protive bržem napuštanju fosilnih goriva posebno se ističu SAD, Rusija i Iran.
Dobar primjer Jabučke kotline
Hladnija mora često obiluju planktonom i ribom, osobito ondje gdje miješanje vode donosi hranjive tvari iz dubine na površinu. Toplije more može značiti manje ribe i drukčiji sastav ulova, upozorava Entrup.
“Tropske vrste mogu potisnuti domaće, a među pridošlicama u istočnom Sredozemlju ima i otrovnih vrsta. Intenzivan ribolov dodatno opterećuje more”, upozorava.
Kao primjer mjere koja se pokazala korisnom Entrup navodi Jabučku kotlinu između Hrvatske i Italije. Ondje su 2017. ograničeni pojedini oblici ribolova kako bi se oporavile populacije oslića, škampa i drugih vrsta.
“Kad zaštitite neko područje, riblji fond se može oporaviti. Ribari to vide u svojim mrežama”, kaže.
OceanCare traži zabranu pridnenog koćarenja, počevši od zaštićenih morskih područja. Povlačenje teških mreža po dnu oštećuje staništa i troši mnogo goriva, a organizacija upozorava i na moguće oslobađanje ugljika iz sedimenta.
Što bi Hrvatska mogla učiniti?
Entrup predlaže da Hrvatska postupno ugasi postojeću eksploataciju nafte i plina u moru te da prestane izdavati nove dozvole. Kao primjere zemalja koje su zaustavile nova istraživanja navodi Francusku, Portugal i Španjolsku.
OceanCare upozorava da seizmička istraživanja, među ostalim, stvaraju snažnu podvodnu buku koja može štetiti morskim životinjama na velikom području, jer se buka snažnije prenosi kroz vodu nego kroz zrak.
Kako EU može ostati konkurentna?
Na pitanje kako Europa može ostati konkurentna dok SAD želi proširiti bušenje, a Rusija se značajno oslanja na izvoz energenata, Entrup odgovara da upravo ovisnost o uvozu fosilnih goriva Europu ugrožava i izlaže skokovima cijena.
Kao primjere navodi ruski rat protiv Ukrajine i rat u koji je uključen Iran. U prelasku na sunce i vjetar vidi priliku za veću energetsku sigurnost i nova radna mjesta.
Više obnovljive energije i manja potrošnja
Uz ulaganja u obnovljive izvore Entrup zagovara i učinkovitiju opremu i poticaje za štednju energije. “Ako proizvodnja iz obnovljivih izvora raste, ali ukupna potrošnja raste istim tempom, udio obnovljive neće se povećavati”, kaže.
Što s podatkovnim centrima?
Upitan o planovima za golemi podatkovni centar u Topuskom u Hrvatskoj, rekao je da ne zna pojedinosti projekta, ali da bi njegovo napajanje dodatnim količinama plina bilo u suprotnosti s energetskom tranzicijom.
Cijena odgađanja smanjenja emisija već se vidi, kaže Entrup, od ljetnih požara u Španjolskoj, Grčkoj i Francuskoj do štete na obali i nestašica vode koje pogađaju poljoprivredu. “Posljedice osjećamo već sada. Što će biti za deset godina ako se zagrijavanje nastavi? Trebamo djelovati zajedno, kao susjedi. Svi smo u istom brodu”, zaključuje, piše Index.hr.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.