Iako okupljamo umjetnike različitih profila, Udruženje je izrazito aktivno na književnoj sceni. Redovno organizira pjesničke večeri, promocije knjiga i književne susrete.
Posebnu vrijednost u radu Udruženja bosanskih umjetnika ima književna nagrada koju ovo udruženje dodjeljuje u okviru obilježavanja 29. augusta – Dana bosanske pismenosti. Ona nije zamišljena samo kao priznanje pojedincu za već ostvareni književni rezultat, nego i kao svojevrsna poruka da književno stvaralaštvo, posebno ono koje nastaje na bosanskohercegovačkom prostoru i iz iskustva ovdašnjeg čovjeka, ima svoje važno mjesto u društvu.
U vremenu u kojem književna vrijednost često mora praviti prostor između različitih tržišnih, medijskih i komercijalnih interesa, nastojanje Udruženja da prepozna i nagradi autore koji se bave historijskim, društvenim, političkim i psihosocijalnim temama ima dodatnu težinu. Njihova namjera je, kako ističu, da nagradom stimuliraju stvaraoce da pišu, istražuju, promišljaju i otvaraju teme koje možda nisu uvijek komercijalno atraktivne, ali jesu važne za razumijevanje našeg društva, njegove prošlosti i sadašnjosti.
U tom smislu, književna nagrada Udruženja bosanskih umjetnika ima i širu kulturnu misiju. Ona nastoji biti podsticaj piscima da ne odustaju od zahtjevnih tema, da se ne povode isključivo za trenutnim književnim trendovima i da u svojim djelima ostave trag o vremenu u kojem živimo. Knjiga tako prestaje biti samo predmet čitanja i postaje dokument jednog vremena, prostor za dijalog i mogućnost da se pojedinačna ljudska iskustva, historijske činjenice i društveni procesi sačuvaju od zaborava.
Posebno je značajno što se dodjela nagrade povezuje sa obilježavanjem Dana bosanske pismenosti. Time Udruženje bosanskih umjetnika nastoji ovu važnu kulturnu tradiciju obilježiti ne samo prigodnim programom nego konkretnim djelom – afirmacijom savremenih autora i njihovih knjiga. Na taj način prošlost i sadašnjost bosanskohercegovačke pismenosti dolaze u neposredan odnos: poštuje se naslijeđe pisane riječi, ali se istovremeno daje prostor onima koji tu riječ danas stvaraju.
Dan bosanske pismenosti zato se ne svodi samo na podsjećanje na činjenicu da Bosna i Hercegovina ima dugu i složenu tradiciju pisane kulture. On može biti i prilika da se zapitamo šta danas pišemo, o čemu pišemo i šta ćemo budućim generacijama ostaviti u naslijeđe. Upravo u tom kontekstu treba posmatrati i ovu književnu nagradu: kao nastojanje da se savremena bosanskohercegovačka književnost podrži, učini vidljivijom i približi čitaocima.
Ovogodišnji izbor laureata dodatno potvrđuje takvo opredjeljenje. Tri nagrađena autora Hamza Hamzabegović, Šemsudin Mehmedović i Saida Škapur dolaze iz različitih stvaralačkih i tematskih područja, ali ih povezuje spremnost da kroz književnu i intelektualnu riječ progovore o važnim pitanjima. Njihove knjige otvaraju teme historije, društvenih reformi, političke stvarnosti, porodičnog nasilja, položaja žene, čovjekove potrebe za dostojanstvom i njegovog nastojanja da pronađe vlastiti put.
Upravo ta raznovrsnost govori u prilog širini same nagrade. Ona nije ograničena jednim književnim žanrom niti jednom vrstom umjetničkog izraza, već nastoji prepoznati djela koja imaju snagu da pokrenu čitaoca na razmišljanje. U tome se ogleda i osnovna ideja Udruženja da stvaraoce ne vrednuje samo prema popularnosti njihovih djela, nego prema njihovoj umjetničkoj, intelektualnoj i društvenoj vrijednosti.
Dodjeljujući ovu nagradu, Udruženje bosanskih umjetnika na određeni način govori i o odgovornosti prema vlastitoj kulturi. Svako društvo koje želi sačuvati vlastiti identitet mora imati odnos prema knjizi, jeziku, književnosti i umjetnosti. Podrška autorima zato nije samo podrška pojedincu, to je ulaganje u kulturno pamćenje zajednice. Jedna nagrađena knjiga može potaknuti čitaoca da potraži drugu, jedan autor može ohrabriti drugog autora, a jedno priznanje može poslati poruku da trud, istraživanje, stvaralaštvo i hrabrost da se progovori o važnim temama ipak imaju vrijednost.
Zato ova nagrada, iako po svom obliku pripada jednom godišnjem književnom događaju, svojim smislom nadilazi samu svečanost uručenja. Ona predstavlja pokušaj da se književnost učini vidljivijom, da se domaći autori ohrabre u svom radu i da se Dan bosanske pismenosti obilježi na način koji povezuje kulturno naslijeđe sa savremenim stvaralaštvom.
Upravo zbog toga ovogodišnji laureati nisu samo dobitnici priznanja. Njihove knjige postaju dio jedne šire priče o savremenoj bosanskohercegovačkoj književnosti – priče koju Udruženje bosanskih umjetnika nastoji podržavati, razvijati i učiniti dostupnijom široj javnosti.
Književnost se na taj način ne posmatra samo kao estetski izraz nego i kao prostor društvenog dijaloga, kritičkog mišljenja i čuvanja kolektivnog pamćenja.
Nagrađeni autori i njihove knjige obuhvaćaju potpuno različite žanrove i tematske cjeline:
Hamza Hamzabegović – dobio je nagradu za historijski roman pod nazivom „Kagan Bajan – vojskovođa koji je prepolovio Europu“, Šemsudin Mehmedović – nagrađen je za društveno-političku kritiku „Reforma u Bosni i Hercegovini: između iluzije i transformacije“, a Saida Škapur za psihosocijalni roman „Rođena za nešto više“.
Prema ocjeni stručne javnosti, ova djela se ističu time što ne prate slijepe komercijalne trendove, već se bave trajnim društvenim, historijskim i ljudskim vrijednostima.
Manifestacija svečanog uručenja nagrada bila je prilika da se prisutni upoznaju sa njihovim književnim i intelektualnim radom i djelima koja su ih preporučila za ovo značajno priznanje.
Potpisnik ovih redova o Hamzi Hamzabegoviću istakao je sljedeće:
-Knjiga „Kagan Bajan – Čovjek koji je prepolovio Evropu“, djelo je koje svojim sadržajem i ambicijom nadilazi uobičajene granice književnog stvaralaštva i predstavlja svojevrsni spoj romana, historijskog istraživanja i intelektualne avanture.Autor historiji prilazi s ozbiljnošću istraživača, upornošću tragaoca i slobodom umjetnika. Njegova namjera nije samo da ispriča priču o prošlosti, nego da prošlost ponovo otvori pred čitaocem i postavi pitanja koja su dugo ostajala po strani. On ne prihvata historiju kao završenu knjigu u kojoj je sve već napisano i objašnjeno. Naprotiv, njegov istraživački duh polazi od uvjerenja da prošlost još uvijek krije brojne odgovore, ali i brojna pitanja. Zato se vraća izvorima, upoređuje podatke, povezuje naizgled udaljene činjenice i pokušava osvijetliti one dijelove prošlosti koji su ostali nedovoljno istraženi, zanemareni ili predstavljeni kroz jednostrane narative. Ono što ovu knjigu čini posebno vrijednom jeste činjenica da autor kroz sudbinu Kagana Bajana otvara mnogo šire pitanje: koliko zapravo poznajemo vrijeme koje je oblikovalo Evropu? Ona nas podsjeća da Evropa nije nastala preko noći i da njena historija nije samo historija velikih carstava i poznatih vladara. Evropa je nastajala i kroz kretanja naroda, sukobe, savezništva, migracije i dodire različitih civilizacija. U toj složenoj historijskoj mreži svoje mjesto imaju i Avari, i Slaveni, i prostor koji danas nazivamo Bosnom i Hercegovinom. U ovom romanu Hamzabegović ponire duboko u svoj novootkriveni prostor avarsko-slavenske države, Avarskog kaganata, u ranom srednjem vijeku. Čitalac pred svojim imaginarnim okom doživljava nastanak ove velike i vojno snažne države. Ovaj Hamzabegovićev istraživački rad o Avarskom kaganatu postao je snažno argumentirana historijska činjenica
-U osnovi, kad govorim o ovoj knjizi, to je ljubavni roman, ali ne samo ljubavni, rekla je Aleksandra Kostić, prilikom predstavljana romana „Rođena za nešto više“ Saide Škapur. To je nešto dublje i šire, jer autorica, ide kroz svoj glavni lik, Eme, u analizu društva u kojem živimo.Često slušamo vijesti o felicidu, o zlostavljenim ženama, ali malo ko je imao hrabrosti napisati roman o zlostavljnoj osobi, u ovom slučaju, o Emi. Ema je žrta porodičnog nasilja. Ali šta naše društvo čini još kompleksnijim? Naše društvo čini još kompleksnijim patriahalne norme koje nekad tjeraju familiju žrtve da u slučaju porodičnog nasilja staje na stranu zlostavljača. To se desilo i glavnoj junakinji ovog romana. U trenutku kad napušta svoj topli dom, svoju djecu, njena porodica, nažalost, staje na stranu onog ko je zlostavlja. Jedina koja staje na njenu stranu je rodica ili sestra Alina, koja se i sama nalazi rastrgana između ljubavi spram svoje rodice, tradicionalnih normi i porodičnih obaveza. Znači, to je prva strana ovog romana. Druga je što smo mi društvo u tranziciji. U takvim društvima je vrlo česta korupcija. Glavna junakinja Ema, je jedan tip suvremene Hasanagince. U romanu je slikovito prikazano kako služba za socijalni rad oduzima djecu Emi da bi ih dala zlostavljaču.To djeluje strašno. I zamislite koji je potreban knjiženi talent tako tešku situaciju, tako tešku fabulu, ukomponovati da bi bio roman koji se čita u jednom dahu. Saida Škapur ulazi u nešto što se naziva magijski realizam i podsjeća nas na veliku snagu pisane riječi. Zašto je ovaj roman još značajan? Zato jer daje snagu svim zlostavljanim ženama da jednog trenutka kažu ne i počnu svoj život od nule. Autorica ne ide samo na kritiku patrijahalnog društva. Ona opisuje i njegovu ljepotu.
-Veliki je izazov kad imate profesora Ekonomskog fakulteta koji predaje poslovno pravo da se obraća na književnoj večeri, rekao je Vedad Silajdžić i svom obraćanju vezanom za predstavljanje knjige Šemsudina Mehmedovića.Teško da ću moći biti riječit, stilski uoblikovan kao moji prethodnici, ali možda će u tome biti i čar ove večeri. Ako jedno društvo ne prepoznaje kulturu kao nešto bitno, onda će nažalost imati nekulturu kao pravilo. Stara mudrost vezana za politiku kaže da oni koji su ne zainteresovani za politiku bit će osuđeni da s njima i onjima upravljaju zli ljudi. Tako da oni koji su ne zainteresovani za kulturu bit će osuđeni na šund koji će ih pratiti, ne samo njih, nego i njihovu djecu. Knjiga Šemsudina Mehmedovića „Reforma u Bosni i Hercegovini: između iluzije i transformacije“ možda nije tipična knjiga za književno veče. U razgovoru sa autorom i prijateljima sa kojim dijelim istu viziju često se sjetim krilsatice „Tica rođena u kavezu misli da je letenje bolest. Mi, nažalost, mislimo da su institucije i njihove reforme nemoguće, jer smo, nažalost, doživjeli da kriza i zarobljene institucije dožive punoljetstvo, i već ulaze u neke ozbiljnije godine i do smo se u toj reformi negdje pogubili. Međutim, u priču o reformama društva Šemsudin to ne radi umotano u neki lijepi celofan, nego brutalno istino. Da li je reforma, samo reforme radi, da li je reforma u suštini da mi slažemo Europsku uniju ili nekoga ko nas posmatra i ono kada čitate u stvari možete se uvijek vratiti na onu čuvenu poslovicu „nema loše vojnika, postoje samo loši generali“. Oni koji upravljaju procesima su u stvari oni koji blokiraju, jer kako jedna mudrost kaže „ako određeni problem donosi profit mnogim zainteresovanima, oni ga nikad neće riješiti“. U knjizi je autor počeo da identifikuje koji su to problemi, ko su odgovorni ljudi. Tolstoj je svojevrememo rekao da istorijske događaje ne kreiraju velike ljude, jer oni su rezultat miliona malih odluka općnih ljudi. Svaki naš pozitivan korak naprijed je korak u oslobađanju institucija i u onome što mi želimo svi, a naročta što autor kaže u ovoj knjizi, da reforma ne budu reforme radit nego da reforma bude nešto što će donije dobrobit svima. Nažalost živimo u vremenskom periodu gdje ljudi jednostavno ne vjeruju da može drugačije, a oni koji možda i znaju i koji bi mogli, on se kriju iza one čuvene rečence da uvijek postoji filozofija koja opravdava nedostatak ravnodušnosti.Nažalost imamo institucije kojre služe samo privilegovanim, nekoj određenoj maloj eliti i nikom drugom. I da ja malo budem umjetnički, kao što jedna mudra riječ kaže, „kako možemo kriviti vjetar za štetu koji je napravio ako smo mi ti koji smo otvorili pozor“. Ili što bi rekao Balašević, krivi smo mi jer smo ih pustili.
-Knjživnost nije samo priznanje, rekla je Saida Škapur koja se u ime dobitnika književnih nagrada zahvalila. To je znak da je neko prepoznao, pročitao, da je nekome dotaklo srce, sve ono što smo mi imali da kažemo.
U muzičkom dijelu manifestacije, u pratnji orkestra sarajevskog kulturno-umjetničkog društva „Željo“ pod vodstvom Mustafe Mušanovića učestvovali su estradna zvijezda Vesna Hadžić i Ansambl „Ašk sevdah“, dok je samu manifestaciju moderirala Fatima Jamaković Čorambegić.
Inače, Ansambl „Ašk sevdah“ kojeg vodi Vesna Hadžić je posebna muzička sekcija koja djeluje u sklopu KUD-a „Željo“.Ovo matično društvo ima izuzetno dugu tradiciju, osnovano je i kontinuirano djeluje još od 1945. godine. Ansambl je nadaleko prepoznatljiv po tome što njeguje, gaji i promovira izvorni i originalni način interpretacije sevdalinke. Njihov moto i filozofija često se opisuju riječima da je „sevdah bol koja pjeva“. Članice ansambla sve svoje nastupe izvode isključivo u autohtonim narodnim nošnjama žena iz Bosne i Hercegovine, što njihovim nastupima daje dodatnu estetsku i historijsku vrijednost. Redovno održavaju koncerte u značajnim kulturnim institucijama. Već, 17. septembra putuju u Norvešku gdje će, u četverodnevnoj turneji, kroz koncerte i druženja evropskoj publici predstaviti naše tradicionalno muzičko blago, a bit će i na prijemu u bosanskohercegovačkoj ambasadi u Oslu.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.