Život

Nakon 24 godine Ameriku zamijenili s Bosnom i Hercegovinom

Dok se većina iseljenika iz BiH krajem ljeta vraća na svoja radna mjesta širom svijeta, neke porodice donijele su drugačiju odluku.

FOTO: TOMISLAVCITY/PRIVATNA ARHIVA

Alen Dervić, njegova supruga Dženita i njihovo troje djece odlučili su ostati u Tomislavgradu.

Iako je 24 godine proveo u Sjedinjenim Američkim Državama, Alen svoj novi početak nastavlja u rodnom Tomislavgradu.

Njihova odluka je jednostavna i čvrsta: “Mi se ne vraćamo.”

“Zahvalni smo Americi za sve dobro što nam je pružila, ali ovdje je mirnije. Ovo je okruženje u kojem želimo odgajati svoju djecu, onako kako su i nas odgajali naši roditelji. Želimo da zavole svoje, kao što ovaj kraj volimo i mi”, govore za Tomislavcity.

“Djeca neka odrastaju ovdje, a onda neka idu u svijet”

Alen smatra da je upravo odrastanje djece jedan od najvažnijih razloga njihovog povratka.

“Ako bih što mogao preporučiti onima koji namjeravaju seliti, želio bih jedino reći da svoju djecu odgoje ovdje. Pa kad budu veliki, neka ih onda puste u svijet”, kaže Alen.

Dodaje kako je tokom života u Americi čuvao svaki zarađeni novac s mišlju da će se jednog dana ponovo vratiti u Tomislavgrad.

Ta se želja sada ostvarila.

Njihovo troje djece će za koji dan prvi put sjesti u školske klupe u Tomislavgradu.

Put u Ameriku počeo je 2001. godine

Njihova američka priča započela je u martu 2001. godine, kada su se preselili u Pitsburg (Pittsburgh), u saveznu državu Pensilvaniju (Pennsylvania).

Odluku o odlasku donio je Alenov otac Derviš.

Iako su neki Bošnjaci iz ovog kraja odlazili prema Norveškoj, Derviš nije priželjkivao hladnu skandinavsku klimu. Izabrao je Ameriku, gdje je radio kao pomoćni radnik u ugostiteljstvu.

Alen je tada bio srednjoškolac. U Americi je radio različite poslove – održavao je vrtove, prao suđe, pravio pice, a s vremenom se sve više posvetio kulinarstvu. Prije nego što je donio odluku o povratku, osnovao je i vlastitu taksi službu.

Ipak, život u Americi nije mu u svemu odgovarao.

Posebno teško podnosio je tamošnja ljeta i visoke temperature.

“Od maja do septembra su velike vrućine, na kojima ne možeš disati. To mi nikako nije odgovaralo”, prisjeća se Alen, koji se 2014. godine zbog prijatelja preselio u Nju Orleans (New Orleans), u saveznu državu Luizijanu (Louisiana).

Tropske oluje, Florida i povratak

Porodica je tokom života u Americi iskusila i vremenske nepogode. Nakon dvije tropske oluje bili su primorani privremeno se preseliti na Floridu.

Ipak, nakon povratka zatekli su prizor koji se teško zaboravlja – uništen krov, srušene električne stubove i dom bez struje.

Amerika im je, ipak, pružila mnogo toga.

Dženita je radila u hotelijerstvu i restoranima, a iskustvo je stekla i radeći u dječjim vrtićima kao serviserka.

Njihovi školarci u Americi su bili odlični učenici. Neki od njih bili su proglašavani i učenicima svojih škola, a nudila su im se i učešća na takmičenjima iz engleskog jezika u privatnim školama koje slove kao uspješnije od javnih osnovnih škola.

Uprkos tome, porodica je odlučila da je vrijeme za povratak.

“Ovdje nam je sve blizu”

Jedna od stvari koju posebno ističu nakon povratka jeste jednostavnost svakodnevnog života.

“Ovdje nam je sve blizu i na dohvat ruke. U Americi nikamo ne možeš bez automobila”, kaže Alen.

Sada im je želja da njihova djeca što bolje usavrše jezik kako bi se što lakše uključila u školu i svakodnevni život u Tomislavgradu.

I dok se pripremaju za novu školsku godinu, njihovo dvorište već nekoliko mjeseci odiše posebnom atmosferom.

Dječja graja ispunjava kuću i dvorište, a među njima se miješaju engleski i maternji jezik.

“Nadamo se da će nam ovdje biti dobro”

Alen i Dženita ne kriju da pred sobom imaju novo životno poglavlje. Nakon dvije decenije provedene u Americi, ponovo uče živjeti u kraju iz kojeg su otišli.

Ipak, odluka je donesena.

Žele da njihova djeca odrastaju uz porodicu, poznaju svoj kraj, govore svoj jezik i zavole ono što su i sami zavoljeli.

“Nadamo se da će nam u Tomislavgradu biti dobro”, kažu.