Inače, Šahin je spašen iz Gaze sa bh. državljanima.
On je pedijatar, koji je završio Medicinski fakultet u Banjoj Luci 1995. godine. Radio je i bio doktor u Gazi od 1995. godine sve dok nije bio prisiljen da je napusti. Oženjen je, ima tri kćerke i 17-godišnjeg sina Osmana koji je bolestan. Drugi sin Ali ubijen je od strane Izraelaca 2014. godine. Izraelci su 2014. za ramazanski Bajram raketirali doktorovu porodičnu kuću. Sva porodica bila je ranjena. Dr. Šahin Gazu je napustio 15. 11., a u BiH je stigao 20.11. Evakuisan je preko Ambasade BiH, a na evakuaciju je čekao više od mjesec. Za to vrijeme bio je na istoku Gaze. Dosta članova njegove porodice poginulo je, ranjeno, a neki su ostali ispod ruševina.
Stradao sin
Došlo je naših šest članova porodice, među kojima i sin koji je invalid. Drugi sin poginuo je 2014., imao je 17 godina. Izraelci su na prvi dan ramazanskog Bajrama bombardovali moju kuću. Kada je umro moj tata, mislio sam da je kraj svijeta, ali kada su mi ubili sina, to se ne može opisati, ostati bez djeteta… U Gazi mi je ostala familija – braća, tetke. U Gazi nema mjesta koje je pošteđeno. Gdje god bacaju rakete, sruši se čitavo naselje, nikog ne štede, ni djecu ni žene.
On je kazao da je ovo peti rat u posljednjih deset godina, ali da se ovakav nije nikada desio. To izgleda kao džehenem, zgrade se pretvore u sendvič. Čujemo ljude ispod ruševina kako govore: “Molimo Vas, pomoć, a mi im ne možemo pomoži”.
Leila je u studio došla u palestinskoj narodnoj nošnji i bila je vrlo emotivna dok je pojašnjavala šta se dešavalo u Gazi. Bili su prekinuti internet, struja, voda. Kad smo dobili internet saznala sam da je moja najbolja prijateljica poginula i čitava njena porodica.
Ističe da otkako je došla u BiH da se osjeća bolje. Ne mogu biti sretna, ali dobro je sada. Ne mogu biti sretna jer svaki čas moje komšije ginu, samo broj se mijenja.
Doktor Šahin ističe da “kiša” bombi završi u Gazi. Najmanje šest hiljada kilograma teške bombe dolaze, Izraelci su kao rak, moraju da se šire. Mi smo navikli da nas Izraelci ubijaju i zatvaraju, tako je pedeset godina. Kada bi sad prestao rat, ljudi nemaju gdje da žive, nemaju gdje da se vrate. Fakulteti, škole, opštine, bolnice – sve je srušeno. Samo da se čisti srušeno, trebaju godine.
Povratak kući
Leila ističe da je jako lijepo putovati, da im je bio san doći u Sarajevo kada je sve počelo. Lijepo nam je ovdje, ljudi nas vole, toplog srca su nas primili, puno volim Bosnu, ali ipak ja bih se voljela vratiti za moju Gazu, da vidim moju kuću, moje drugarice, moj fakultet.
Doktor Šahin je upitan kako djetetu objasniti da se nema gdje vratiti, a on odgovara: Neka vjeruje da ćemo se vratiti, neću joj drugo govoriti. Hvala narodu Bosne, ali moja mala kuća u Gazi, najljepša je. I ja ću se vratiti za Gazu! Palestina je građena u krvi. Dok naše žena rađaju, Palestina će u srcu živjeti. Doći će naša prava. Izraelci dođu i izbace te iz tvoje kuće, a ti gledaš kako oni uživaju u tvom, to se ne može zaboraviti. Kako će biti mir, a ti uzimaš moju kuću? Kuća nisu zidovi, kuća su uspomene, ljubav, toplota, srce, zgrada se može napraviti, uspomene se ne zaboravljaju, nikada. Nadamo se i imamo povjerenje da će naša Palestina se vratiti. Žena od sedamdeset godina, kada je čula da se skuplja za Gazu, rekla je donesite sve da dadne za Gazu, sve što se skupljala za svojih sedamdeset godina, Taj osjećaj se ne može opisati, hvala BiH – naveo je doktor.