Ne odlaze samo pojedinci, već kompletne familije, a cilj je svima isti bolji život.
Mirhunisa Zukić, predsjednica Unije za održivi povratak i izbjeglice u Bosni i Hercegovini (UZOPI) za Bosnainfo govorila je kakva je zapravo situacija na terenu.
“Mi smo nedavno završili jedno istraživanje, dakle u pitanju je uloga civilnog društva – korupcija u lokalnim zajednicama, tako da smo imali priliku da se susretnemo sa ljudima, povratnicima i sa svim građanima koji su u ovoj grupi ljudi koja je odlučila da napusti svoje gradove, dakle, koja odlazi iz BiH.U pitanju je 20 opština. I stanje nije dobro.
Odlasci se planiraju – kompletne porodice odlaze iz BiH
Period od 2013. godine je kad se osjetilo i vidjelo da su ljudi odlazili ilegalno iz BiH naravno koristeći razne ilegalne kanale, preko granice, preko Slovenije do Švicarske, Francuske itd. Ali, naš narod je vrlo snalažljiv, tada je to bilo vrlo riskantno i koštalo je – jedna četveročlana porodica morala je izdvojiti oko 7.000 maraka.
Ovo pričam sve kako je krenulo sa odlascima, a vlasti, malo je reći da su bile nezainteresovane, oni su slušali i gledali u informacije, kao da se sve to ne dešava u našoj zemlji. Reagovali smo kada smo vidjeli da je u 2013. godini oko 20.000 ljudi otišlo. Kako smo došli do toga, prema onome što smo mi mogli raspolagati na terenu, to su volonteri, nevladine organizacije, mjesne zajednice, naravno uz sve to lokalna vlast nije mogla da učestvuje, jer se ljudi nisu odjavljivali sa svojih adresa.
I tako iz godine u godinu, mi smo pokušali 2014./2015 godine da napravimo razne sastanke kako u lokalnim zajednicama tako i na nivou države BiH jedan skup “Gradovi koji nestaju”, da bi se ukazalo od Predsjedništva BiH pa nadalje da nam ljudi odlaze. I to je uhvatilo maha sve do korone, nakon toga je zastoj bio. Nakon svih tih upozorenja i nastojanja da ljude ubijedimo, jer je bio prisutan i strah, koji je djelovao na porodice da se odlučuju na to da kompletne porodice odlaze.
Podaci su jako bolni bili, pogotovo na povratničkim mjestima gdje smo vidjeli da jedno selo kod Zvornika koje je imalo 61 porodicu povratničku, dakle u periodu od 2005/2006 godine kada su se vratili, sada odlaze ljudi. Išli smo i do Posavine, Kantona 10, istraživali smo dole i u Hercegovini, istočnoj i zapadnoj, čak i u mjestima gdje smo imali dobru ekonomsku situaciju kao što je Ljubuški, kao što su dijelovi zapadne Hercegovine, gdje su ljudi radili, bili ekonomski jaki – oni svedno odlaze, posebno omladina.
Evo samo jedan grad npr. poput Doboja, mi nemamo jasnu omladinsku politiku, nemamo omladinske organizacije, sve su stare organizacije tamo koje djeluju po drugim projektima, malo po nevladinim sektorima ima projektno da su orijentisani. A kad treba pratiti sve drugo i život u lokalnoj zajednici tu ne vidimo neki veliki pomak lokalnih nevladinih organizacija.
Hoću da kažem da, ovo sve nije iznenada, ovo je sve isplanirano od strane porodica, planski se odlazi iz države”, pojašnjava Zukić.
Prije deset godina, kada je izvršen posljednji popis u Bosni i Hercegovini, popisano je 3,531.159 osoba, a od tada do danas brojčano stanje bh. građana svedeno je na procjene. Tako ona koja datira od sredine 2022. godine, a iza koje stoji Agencija za statistiku BiH, pokazuje da je bilo oko 3,434.000 stanovnika. Ili, kada se povuče crta, izvještaj pokazuje da je u tom razdoblju BiH izgubila svega oko 97.000 građana, što je podatak kojem niko ne vjeruje, a ponajmanje demografi. Pojednostavljeno rečeno, danas apsolutno ni od koga ne možete dobiti informaciju o tome koliko je stanovnika u BiH.
Nema strategije na nivou BiH kako zaustaviti odlaske ljudi iz države
“Mi smo dobili jedan jasan pregled, da je od Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine oko skoro milion ljudi otišlo, a plus taj jedan milion koji dijaspora ima te evidencije. Oko 2,2 miliona ljudi tokom rata u BiH bilo je prisiljeno napustiti svoj dom. Od toga 1,2 miliona naših građana je zatražilo status izbjeglice u 100 zemalja svijeta, dok ih je milion bilo interno raseljenih.
Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma mi sad imamo u dijaspori skoro 2 miliona ljudi, a u povratku nemamo ni milion.
Sad se uključuju mnogi, uključuju se i vlasti da bi na neki način ljude ubijedili da će biti bolje, da će ih podstaći ekonomski, da će ih pomoći da obezbijede bolji i lagodniji život. Sve je to u projektima, sve je u nekoj najavi, sve je sporadično, mi nemamo konkretnu i jasnu strategiju na nivuo BiH koja bi dala mogućnost ne samo u Federaciji, imamo isto u RS, Distrikt Brčko.
Mi smo se jako iznenadili kada smo vidjeli da Distrikt Brčko napušta oko 18.000 građana. Znači, strašno je to za jedan distrikt koji važi i za Federaciju i za Republiku Srpsku da je bio sigurnije područje za živjeti i raditi i naravno sve drugo, od obrazovanja, zdravstva itd. U ovom momentu mi očekujemo i isčekujemo nešto po tom pitanju i vrlo je važno kada se nađe bar jedan pozitivan primjer, da se može reći evo ljudi se vraćaju, žele da se vrate”, pojašnja Zukić.
Iz Bosne i Hercegovine odlazi ko god ima priliku, i odlaze jednako i Bošnjaci, Srbi i Hrvati! Četiri države u koje najčešće odlaze državljani Bosne i Hercegovine su Njemačka, Austrija, Slovenija i Hrvatska.
“Mi smo prisustvovali tako bolnim i psihičkim situacijama kada čovjek zaključava kuću koju je obnovio, koju ostavlja, a nema kome. Kompletne porodice odlaze, posebno Posavina, imamo Odžak grad u kojem je bilo 10.500 stanovnika povratnika, sad imamo 2.300 povratnika, da ne govorim o Livnu, o Bosanskom Grahovu, Drvaru, Sanski Most posebno. To je bio grad pun raseljenih osoba koji su se vratili, a i naravno građana koji žive tu. Ljeti se posebno vide te migracije građana, dođu po mjesec ili dva, i ti gradovi nisu pusti, ali čim taj period prođe vidimo kakvo je stanje.
Nedavno smo bili u Jajcu i Donjem Vakufu ne može se radna snaga naći, ja se divim poslodavcima koji ulažu svoja sredstva u neku proizvodnju. Mi smo imali u Sarajevu jednu građevinsku firmu koja nas pita da li im možemo naći ljude koji bi dobili 1.000 eura platu, stalno radno mjesto i da im ide staž. Mi nismo mogli naći takve ljude. Znači ljudi ili rade na crno, ili neće, a ja sam razgovarala sa jednim kojeg sam pitala ‘kako, pa to je odlična plata’, on kaže, ‘ne, ja mogu više zaraditi’, znači ucijenjuju se sad poslodavci”, priča Zukić za Bosnainfo.
Lokalne vlasti Fojnice i Kiseljaka preuzele odgovornost nakon poplave
Imali smo nedavno užasne poplave na području donje Jablanice, Konjica, Fojnice, Kreševa, stanje je jako loše, a imamo situaciju da predstavnici vlasti govore kako novac nije problem, ali sanacije prije svega pruge, pa dalje čišćenja i konkretne pomoći ljudima je već dva mjeseca na čekanju. Ovaj primjer možda najbolje pokazuje kakvu stvarnost živimo?
“Odma nakon poplava mi smo otišli na teren i u Fojnicu i u dio Kiseljaka, jako brzo se organizovalo i krenulo se sistemski rješavati. Ali nakon pet dana je krenula priča ovdje je korupcija, ovdje je krađa, ovdje neko uzima novac. To su ljudi predosjetili, zašto ta agonija toliko dugo traje to ni nama nije jasno. Jedan dio stanovništva prvo je u šoku bio, tu se trebalo dosta raditi sa ljudima, jer imate situaciju da su ljudi u roku 24 sata ostali bez kuće, nemate ništa, znači ti ljudi su izgubljeni.
Posebno ova inertnost, sporost rješavanja, to je jedan ispit koji je indikativan koji pokazuje da nešto nije uredu u sistemu. Bili su i lokalni izbori, ali interesantno, ovo je humanitarnog karaktera, ovo nije političkog karaktera, znači mi imamo svaku vrstu osude zašto se nije odma reagovalo, pa ako ništa tolika mašinerija, tako su mediji prenosili i mi na terenu smo vidjeli. To je sve trajalo nekoliko dana i onda vidite najave “ovaj će dati ovoliko, onaj onoliko” I šta? Jučer je bila vijest da je potpisan grant 1,5 miliona KM za Konjic, da će svaki čovjek dobiti sredstva da se može sam snaći. Tu su trebali svi da se uključe i vlast i stručnjaci, jer veoma je teško ubijediti čovjeka na licu mjesta kojem je kuća nestala da on može iz ljubavi da ostane tu i da može očekivati pozitivan ishod. Zima je već tu, ja ne znam ti kontejneri nekima tek trebaju da dođu, jednostavno nismo dorasli tom zadatku. Ne može se reći da je neko uzeo novac ili bilo šta, jednostavno nismo u ovim brzim situacijama znali reagovati kako treba”, tvrdi Zukić.
U BiH još uvijek postoje kolektivni centri za osobe koje su izbjegle ili raseljene tokom rata u BiH, a koje već godinama žive u tim centrima, jer nisu uspjeli dalje da se snađu. Nekima iz poplavljenih područja omogućeno je da se smjeste upravo u neki od ovih centara.
“Kolektivni centar je simbol za bespomoćnost, za čovjeka i porodicu koja nije nikad imala nekih posebnih potreba pa smo mi te ljude smiještali ili im dali mogućnost da se vrate u svoje sredine. Ovo su ljudi ipak u urbanim sredinama trebalo se voditi računa da se odma urgentno reaguje.
Nadam se da je za poplavljena područja došlo dovoljno sredstava, bar ono što smo u medijima vidjeli, nije jasno gdje je novac, da li na zajednički račun dolazi, da li dolazi vlastima, da li su to pojedinci, sami ljudi, da li je to federalni nivo? Svi izjavljuju kako će dati novac, no sama ta kontribucija sredstava je vrlo čudna. U javnosti čujemo da će biti konkretna pomoć, no šta imamo na terenu? Imamo i situacija kod ljudi kod kojih se šteta nije u tolikoj jačini desila, imamo ljudi koji se prijavljuju za pomoć, a nije im tolika potreba, dakle imamo i malih zloupotreba.
Ja mogu pohvaliti Fojnicu, išli smo i u Kiseljak, tu je lokalna vlast preuzela odgovornost na sebe”, ističe Zukić.
Kratki projekti nisu rješenje – sistem se mora mijenjati od mjesne zajednice do grada
Većina građana ne vidi da će u narednih nekoliko godina biti bolje u BIH. Siti su, kažu, podjela, dnevno-političkih prepucavanja, prijetnji otcjepljenjem, raspadom države i svim onim što bh. političari koriste kako bi suvereno vladali.
Za kraj našeg razgovora gospođa Zukić nije optimistična kada je riječ o narednoj godini, problem odlazaka građana iz države tiče se svih nivoa vlasti, ne može se sistem mijenjati ako je sve na kratkim projektima:
“Ja bih ovdje baš tako rekla, građana, ne po nacionalnosti već po statusu da je građanin i da je on došao u mjesto svoga povratka ili živio u mjestu gdje se nije pomjerao. Mi imamo ovdje jednak problem bilo odcjepljenje ili ne bilo, mi u RS također imamo odlazak građana koji je intenzivan, čak i više. Srbija je više prezasićena izbjeglicama i iz Hrvatske, a i sama sa sobom i svojom ekonomskom situacijom.Znači, adresa odlaska iz BiH nije ni Srbija više, imamo Sloveniju, ona toliko intenzivno radi na tome da naše ljude primami. Oni dolaze direktno u Sarajevo gdje obećavaju mnogo nečega što se u praksi ne dešava u Sloveniji, ali ljude pozivaju da dođu i bude njihova radna snaga. Oni ne služe samo za njihove poslove nego i za poslove u skandinavskim zemljama.
Mi znamo ljude iz Žepča i Zenice, oni masovno odlaze, ljudi dobijaju preko 1,800 eura platu itd i oni napuštaju BiH privremeno. Tako je širom zemlje ista priča, razgovaramo na terenu sa ljudima, zašto je Bosanski Brod, Odžak, Derventa Šamac napušten grad? Unutrašnja situacija u BiH je vrlo nestabilna. Mi imamo tri primjera i u zdravstvu, ljudi iz Odžaka na putu prema Orašju gube život u kolima hitne pomoći, sve se razvlastilo da bi se nešto i nekome politički dodvorilo, ali šta se dobija time, ljudi su bespomoćni da nešto promijene i oni očekuju da bi se moglo nešto promijeniti.
Vlast prelazi preko problema, jako vješto manipulišu i sa novinarima, ali situacija na terenu govori mnogo. Nije više moralni čin lokalnih vlasti, već obavezni, da zaštite građane svoje i da im pruže bolje mogućnosti života. Jedino što znaju raditi su nameti, porezi, razni doprinosi koji se moraju platiti i tu lokalne vlasti besprijekorno funkcionišu, a sve drugo je vrlo teško.
Mi pokušavamo s lokalnim vlastima, imaju ti projekti učešća lokalnih vlasti u poboljšanju života građana, ali sve to ima nešto što je kratkog daha. Dakle, mora da proradi sistem od lokalne zajednice, od same opštine, pa do grada. Često se novac dijeli stranački, mi smo to vidjeli, imamo interaktivnu kartu unije za održivi povratak gdje imamo sredstva koja su se uložila u 20 općina, gdje se sve potrošilo, dakle na koji način se troše javna sredstva. Mala je riječ korupcija, to je samovolja, kako oni misle, tako da imamo zaista veliki problem”, kazala je Zukić za Bosnainfo.