Ali upravo s tom „prokletom kuhinjom” ona je ispisala historiju arhitekture i iz korijena promijenila život domaćica.
Danas, sto godina kasnije, ona je poznata ne samo kao pionirka socijalne arhitekture, već i kao aktivistica ženskog pokreta i heroina otpora nacističkoj diktaturi. Cilj Margarete Schütte-Lihotzky bio je da svojim radom poboljša živote drugih ljudi – kroz socijalno stanovanje i svoj najpoznatiji izum – „Frankfurtsku kuhinju”, piše Deutsche Welle.
Protiv siromaštva
Krajem 19. stoljeća industrijska revolucija donijela je ogromne društvene promjene. Napredak u tehnologiji i znanosti bio je brži nego ikada. Stanovništvo je naglo raslo. Mnogi ljudi su odlazili iz sela u gradove kako bi radili u novim tvornicama. Životni uvjeti u prenatrpanim gradovima bili su obilježeni slabom higijenom, bolestima i siromaštvom.
To je posebno iritiralo mladu bečku studenticu arhitekture Margarete Schütte-Lihotzky. Ona se 1917. godine prijavila na jedan arhitektonski natječaj. Prije toga je obilazila prenapučene stambene zgrade – željela je shvatiti što je stanarima zaista potrebno.
Do tada kuhinja uopće nije bila zasebna prostorija u stanovima. Radnička klasa je kuhala usred stana koji se sastojao od jedne ili dvije sobe, najčešće na peći od lijevanog željeza. Postojale su police ili površine na kojima je stajao pribor za kuhanje, ali ne i namjenski kuhinjski namještaj kakav danas poznajemo.
Tadašnja arhitektura je s dekorativnog stila prelazila k „novoj objektivnosti”. Najvažniji aspekt novog graditeljskog pristupa bila je funkcionalnost. Upravo filozofiju „forma slijedi funkciju” zastupala je Margarete Schütte-Lihotzky u svojim projektima. Za nju je arhitektura uvijek bila usko povezana sa stvarnim životom i svim njegovim društvenim problemima. Taj stav je proizišao iz njenog porijekla.
Socijalna svijest
Margarete Schütte-Lihotzky rođena je 1897. godine u uglednoj obitelji intelektualaca u Beču. Njeno djetinjstvo bilo je ispunjeno umjetnošću i kulturom, ali i politikom. Njena majka bila je povezana s bečkom umjetničkom scenom, ali i s pacifističkim i feminističkim krugovima. Margarete je sve to upijala od malih nogu. Tako je već kao djevojčica bila zainteresirana za politiku i otvorena za šire društvene teme. Bila je svjesna da mnogim ljudima nije tako dobro kao njoj. Sve to je oblikovalo njeno razumijevanje umjetnosti, dizajna i arhitekture – i na kraju joj donijelo i pobjedu na natječaju za koji se pripremala obilazeći siromašne četvrti Beča, piše DW.
Poslije Prvog svjetskog rata razorenoj Europi hitno su bili potrebni stanovi, sagrađeni brzo i jeftino. Nastale su nove stambene četvrti sa socijalnim stanovima za sve veću radničku klasu i one koji su tijekom rata ostali bez krova nad glavom.
U Frankfurtu je gradski vijećnik Ernst May pokrenuo stambeni program „Novi Frankfurt”. Njegov cilj je bio da se stambena kriza riješi za samo deset godina. May je angažirao Margarete Schütte-Lihotzky, poznatu po svojim pragmatičnim konceptima, da osmisli odgovarajuću kuhinju. Ta kuhinja trebala je optimalno iskoristiti ograničen prostor u novim zgradama i istovremeno olakšati svakodnevni život stanara.