Njegova kuća koja se nalazila na prvoj liniji fronta do temelja je bila srušena. Okolno zemljište uzrovano tranšeama, rovovima i drugim fortifikacijskim objektima.
Fabrika u kojoj je radio, također je bila devastirana. Malo ko je vjerovao da će se u njegovu avliju vratiti život. Malo ko. Ali on nije.
Vlastitim radom i sredstvima, uz pomoć donatora, na zgarištu je nikla nova kuća. Vrijedne Zehridove ruke uredile su okućnicu i zemljište oko stambenog objekta.
Zasađene su nove sadnice voća, zasijan luk, salata, krompir, mrkva, paradajz i drugi poljoprivredni proizvodi. Prehraniti sebe i svoju porodicu bilo je teško obradom zemlje, teško ali ne i neizvodljivo.
– Od sve prijeratne imovine uspio sam spasiti samo jedan traktor uz čiju sam pomoć krenuo sa poljoprivrednom proizvodnjom, kaže Zehrid Pašalić.
– Donirana mi je i jedna krava i tako se krenulo u jednu novu bitku za preživljavanje. Nije bilo lako obrađivati zemlju sa koje su prihodi zavisili od toga hoće li kiša udariti ili ne jer na parceli, dugo vremena, nisam imao vode, a itekako je trebala za vlastite potrebe te za stoku, navodnjavanje… Danas je već lakše. Uspješno obrađujem više od pet duluma zemlje, imam dvije krave, nabavio sam plastenike, jer ovaj vid proizvodnje daje bolje prinose i ne zavisi od meteoroloških prilika. Svoje proizvode plasiram uglavnom poznatim kupcima. Oni su uz mene, kaže Zehrid Pašalić.