Vijeće je, dakle, raspravljalo o prihvatljivosti navedenog zahtjeva, odnosno o postojanju procesnopravnih uslova za meritorno odlučivanje o tome da li je osporavanim članom Zakona došlo do povrede vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda.
Rješavajući ovo pitanje, Vijeće je utvrdilo da predmetni zahtjev nije prihvatljiv s obzirom na to da podnosilac zahtjeva u njemu ističe, između ostalog, da je osporeni član Zakona u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Zakonom o privremenoj zabrani raspolaganja državnom imovinom BiH, te da bošnjački narod svoj identitet vezuje za državu BiH koja se ovim zakonom napada i negira.
Imajući u vidu izloženo, Vijeće je kao i u ranijim sličnim pravnim situacijama ocijenilo da se i u ovom slučaju obrazloženje Odluke o pokretanju postupka zaštite vitalnog nacionalnog interesa ne može smatrati obrazloženjem u smislu odredbe člana 48. stav 1. alineja 2. Poslovnika o radu Ustavnog suda RS, jer ovo obrazloženje ne sadrži razloge koji se mogu dovesti u vezu sa relevantnim odredbama Ustava RS o zaštiti vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda, objavljeno je na službenoj stranici Ustavnog suda RS.