Nasuprot fašističkom zlu su bili partizanski revolucionari koji su već tokom prve ratne godine upriličili Prvo zasjedanje AVNOJ-a u Bihaću i jasno dali do znanja da ne priznaju okupaciju i izdajničku izbjeglu monarhiju te da uspostavljaju svoju narodnu vlast kroz federalni karakter buduće jugoslavenske zajednice.
Upravo je ovakav jasan partizanski stav iznjedrio odluku o formiranju ZAVNOBiH-a po projektovanim historijskim granicama budućih republika. Tadašnje promišljanje vodećih komunista nije bilo usmjereno ka postojanju BiH. Smatrali su da je, zbog njene nacionalne disperznosti, njabolje da se podijeli između Hrvatske i Srbije.
Samo godinu dana nakon prvog zasjedanja AVNOJ-a, partizani su pored borbenih uspjeha protiv fašista i izdajnika, gradili novo drušvo i neposredno pred Drugo zasjedanje AVNOJa- u Jajcu, mudri bosnaskohercegovački revolucionari, prije svih Rodoljub Čolaković i Avdo Humo su u razgovoru sa Josipom Brozom Titom obrazložili mogućnost i potrebu postojanja Bosne i Hercegovine kao ravnopravne zajednice svih njenih naroda i narodnosti koji vjekovima čine jedinstvenu žiteljsku cijelinu u zemlji koja kroz historiju ima svoj kontinuitet.
Tito je i pored protivljenja svojih bliskih saradnika, usvojio prijedlog i „presjekao“ odlukom da su narod i bosanskohercegovački partizani podnijeli veliku žrtvu i da su zaslužili svoju domovinu. Izboreno pravo na svoju domovinu, je relizovano u noći 25 -26.11.1943. godine u Mrkonjić Gradu gdje je od 274 delegata izabrano 173 vijećnika prvog parlamenta Bosne i Hercegovine, koji je uz sve specifičnosti , usvojio Rezolucija ZAVNOBiH-a o Bosni i Hercegovini kao zajedničkoj domovini svih njenih naroda koja je i potvrđena na Drugom zasjedanju AVNOJ-a.
Za nepunu ratnu godinu je u oslobođenom Sanskom Mostu održano Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a, kada je 1. juna 1944. godine ZAVNOBiH proglašen za najviše zakonodavno i izvršno tijelo. Upravo je tada i usvojena veoma značajna proevropska „deklaracija o pravima građana“, kao prvi građanski ustav BiH, kojim se garantuje: nacionalna ravnopravnost, sloboda savjesti i vjeroispovijesti, sloboda zbora i dogovora, sloboda udruživanja i štampe, lična i imovinska sigurnost građana, sloboda privatne inicijative u privrednom životu, ravnopravnost spolova u svim oblastima društvenog života, aktivno i pasivno pravo glasa sa 18 godina, pravo žalbe i pritužbe, pravedno suđenje za svakog , uvođenje vojne obaveze za sve građane sposobne za nošenje oružja.
Nakon oslobođenja Sarajeva održano je Treće zasjedanje ZAVNOBiH-a od 26. – 28. aprila 1945. godine kada je on prerastao u Narodnu skupštinu BiH koja je izraženom voljom svih njenih žitelja kao R BiH bila ravnopravna članica Federativne Narodne Republike Jugoslavije.
Upravo zahvaljujući svijesti anifašista i partizanskim borcima, R BiH je dobila svoje granice i postala sastavni dio pobjedničke antifašističke koalicije. Mudrost i odlučnost u naumu, hrabrost i slobodarski duh naših ljudi iznjedrio je R BiH koja je svoju stečenu državnost u fazi rastakanja Jugoslavije mogla da verifikuje u postojećim granicama.
Sudbina se na ovim prostorima opet poigrala i krajem devdesetih vratila na scenu prevaziđene i nacionalističke modele političkog djelovanja koji su uz podršku pristrasnog vrha jugoslavenske armije razbudili stare komšijske aspiracije ka našoj domovini i posegli za silom da je podijele kao ratni plijen. Kao posljedica razularenog nacionalizma, upaljena je ratna buktinja 1992. godine koja je gutala nedužne ljude i njihovu stečevinu, protjerala ih sa vjekovnih ognjišta a zločinci su počinili genocid.
Hrabri i odlučni u naumu da očuvaju svoju postojbinu, patriote su čiste svijesti i velika srca uspjeli da nastave svijetlu partizansku tradiciju i da se odupru novom valu fašizma. Okončani rat, krajem 1995. godine je ostavio neminovne ratne posljedice koje i danas kušamo, ali je naša vjekovna domovina Bosna i Hercegovina u njenim granicama očuvana.
Nove generacije, kao temeljne vrijednosti naše ponosne domovine, moramo ojačati i poduprijeti u nastojanju da naša Bosna i Hercegovina bude iskonska vrijednost svih njeih žitelja na svakom njenom pedlju jer svi mi činimo zajednicu ponosnih i vjernih sljedbenika naših hrabrih i odlučnih predaka, koji su slobodom nadahnuti, tog ratnog 25. Novembra 1943. u Mrkonjić Gradu, na prvoj sjednici parlamenta Bosne i Hercegovine, izborili pravo i odlučili da Republika Bosna i Hercegovina, bude domovina i država svih njenih žitelja i zato smo, kao njihovi potomci i nakon 79 godina istrajni u očuvanju temelja naše Bosne i Hercegovine, jedine domovine naših pokoljenja.
Dragi i ponosni žitelji naše domovine, sretan Vam Dan državnosti!
Za Bosnainfo, piše: Mirsad Ćatić – Čuperak, Direktor filmskog festivala u Bihaću.Predsjednik SABNOR-a KS