Ona duboko seže u vremena kada se novac koristio kao platežno, prometno i sredstvo za zgrtanje blaga. Čuvalo se zlato. Najčešće u ćupovima. Slamarica se javila pojavom papirnog novca. Banke su izdavale banknote tj. štampale novac. Iste su razvile i depozitni novac tzv.knjiški novac.
Zlatni i papirni novac su obilježili jednu epohu koja je imala turbulentna događanja sa brojnim prevarama. I sve bi to bilo normalno da ne živimo u vrijeme elektronskog novca i kriptovaluta. Sve se mjeri na bazi nečega što se danas može nazvati vjerovanjem tj. povjerenjem. I onda se nešto “novo” dešava.
Vraća se “slamarica”. Ljudi čuvaj novac . Pravih slamarica nema jer su dušeci napunjeni vještačkim punilima. Slama se izbacila iz upotrebe. Međutim, ostaje problem novca koji gubi vrijednost. Ustvari novac se skriva po onoj narodnoj: ” Pare/novac i vaške/buhe se ne pokazuju”. S toga i ova velika ” graja” u vezi famoznih 400.000 KM kod gradonačelnika Teslića. Ustvari ništa se nije desilo neprirodno jer to i nije neki novac. Takvih je u našoj bogatoj i razvijenoj državi na hiljade i hiljade. S toga i vlasti ostaje veliko pitanje gdje su stotine miliona i milijarde novac. Ustvari ovdje važe prirodni zakoni kruženja vode koja mijenja samo agregatno stanje: kiša, led,para. Tako je i sa novcem. Trag novca sve otkriva. I još jedno pravilo od mudrih Latina: ” Novac ne miriše po porijeklu”. Zato bi bilo korisno pretresti sve slamarice. Prvo bi trebalo početi od onih velikih. Tamo je najviše ” perja” tj. “slame”. Metod bi bi bio umjesto : ” Ko je jamio, taj je jamio”; pod novom parolom: ” Frajeru , lovu na sunce”. To jedino može uraditi poštena država. Dotle: ” Crkni magarče do zelene trave”.