Svijet

Vojni analitičar komentira: Je li Sirija nakon razornog zemljotresa ostavljena na cjedilu?

Vojni analitičar Ivica Mandić osvrnuo se na potrese koji su pogodili Tursku i Siriju. Pritom je ustvrdio da se zbog geopolitičke situacije ne radi dovoljno da bi se pomoglo Siriji.

FOTO: PRINTSCREEN DNEVNIK.HR
FOTO: PRINTSCREEN DNEVNIK.HR

Vojni analitičar Ivica Mandić komentirao je u Dnevniku Nove TV reakciju svijeta na katastrofalne posljedice potresa koji je pogodio Tursku i Siriju te ustvrdio da mnoge zemlje zasad nisu dovoljno učinile da bi pomogle Siriji.

“Sveto pravilo kada su u pitanju prirodne katastrofe je politička neutralnost. Nažalost, toga nema u Siriji, posebno kada govorimo o dijelu sjeverozapadne Sirije koja je pod kontrolom oporbe, ali i najvećem dijelu Sirije koji je pod kontrolom Bašara al Asada”, rekao je Mandić.

“Da bi se sjeverozapadu pomoglo, sve operacije i ljudi moraju proći pored službenih turskih vlasti. Dio pod Asadovom kontrolom već je godinama pod sankcijama. Ta geopolitička dinamika uvjetuje i pomoć. To je nažalost tako i treba ovaj put priznati da ovo nije ni blizu pomoći koja je stigla nama, i u obimu i u sadržaju. Ne radi se samo o stvarima, nego i o ljudima poput liječnika i inženjera”, dodao je.

Također je rekao da je broj zemalja čiji su predstavnici javno rekli da će pomoći Siriji još uvijek jako malen.

“Oni kojima najviše treba pomoći platit će cijenu u životima i krvi. Ovo će biti i još veća tragedija od one koja im se dogodila prirodnom katastrofom”, rekao je vojni analitičar.

Na kraju razgovora je rekao da se nada da će Europska unija i Sjedinjene Američke Države, bez obzira na bilateralne odnose, pružiti pomoć Siriji.

“Ovo nije niti vrijeme niti mjesto za geopolitičko nadmudrivanje. Potrebno je pomoći svim ljudima, pa tako i onima u Siriji. Manevarski prostor im je jako velik. Jedan od načina je ukidanje sankcija koje sada nemaju smisla. Drugi način je unilateralan, a posebno SAD može poslati veliku pomoć”, rekao je Mandić te zaključio: “Može se nešto napraviti. Najgore je stajati skrštenih ruku.”