Magazin

Već s godinu dana djeca pamte trenutke koje ćete im vi tek kasnije prepričavati

Iako se odrasli ne mogu prisjetiti svojih prvih godina života, znanstvenici sve više otkrivaju da bebe i te kako stvaraju uspomene. Novo istraživanje sa Sveučilišta Columbia pokazalo je da djeca već s navršenih godinu dana mogu formirati specifična sjećanja, što mijenja dosadašnje shvaćanje o razvoju mozga u ranom djetinjstvu.

FOTO: PEXELS
FOTO: PEXELS

Dosad se vjerovalo da hipokampus, dio mozga odgovoran za memoriju, kod beba nije dovoljno razvijen da bi mogao stvarati uspomene. No istraživači su, koristeći funkcionalnu magnetsku rezonanciju (fMRI), pokazali da se aktivnost u hipokampusu pojavljuje dok bebe gledaju slike koje su već vidjele, što znači da se te slike pohranjuju u pamćenje.

Zašto se ne sjećamo razdoblja kad smo bili bebe?

Iako su uspomene prisutne, odrasli ih se često ne mogu sjetiti zbog fenomena poznatog kao infantilna amnezija. Znanstvenici sada vjeruju da problem možda nije u stvaranju, već u pohrani ili kasnijem prisjećanju tih ranih sjećanja.

To znači da uspomene iz prve godine života možda nisu zauvijek izgubljene, nego jednostavno nisu dostupne svjesnom umu, kao da su zaključane duboko u mozgu.

Što to znači za razvoj djeteta?

Stručnjaci ističu da su rane uspomene, iako nesvjesne, izuzetno važne. One utječu na emocionalni razvoj, osjećaj sigurnosti i sposobnost stvaranja odnosa. Ako dijete od malih nogu doživljava pažnju, nježnost i sigurnost, razvija unutarnji osjećaj da je svijet sigurno mjesto.

Primjerice, iako se dijete možda neće sjećati konkretne situacije kada mu je roditelj odgovorio na plač, ono će naučiti da može vjerovati odraslima i osjećati se zaštićeno. Ova emocionalna baza izuzetno je važna za kasniji razvoj samopouzdanja i zdravih odnosa.

Pročitajte još

Kako roditelji mogu poticati stvaranje zdravih uspomena

Rane interakcije poput pjevanja, maženja, pričanja i brzog odgovaranja na potrebe djeteta doprinose stvaranju sigurnih emocionalnih veza. Rutine, poput rituala za laku noć, pomažu bebi da se osjeća sigurno i predvidivo, a roditeljska smirenost u stresnim situacijama uči dijete kako regulirati vlastite emocije.

Stručnjaci savjetuju da roditelji ne podcjenjuju važnost tih ranih godina, iako dijete možda neće pamtiti konkretne trenutke. Ti trenuci ostavljaju dubok trag u djetetovu mozgu i tijelu.

Svaki trenutak se računa

Iako se rani trenuci možda ne pamte svjesno, oni se pamte tjelesno i emocionalno. Istraživanje potvrđuje ono što mnogi roditelji intuitivno osjećaju – da ljubav, pažnja i sigurnost koje pružaju svojoj bebi imaju dugotrajan utjecaj.

Kao što kaže jedan od autora studije, dr. Tristan Yates: “Bebe su možda i najbolji učenici na svijetu. Čak i ako se ne sjećamo ranog djetinjstva, ta iskustva postavljaju temelje za cijeli život.”