Međutim, to nije bio kraj Dodikove „transformacije“, jer nas je ovih dana Mile uveo u šovinstički dio svoje (do juče) dobro skrivene političke ličnosti. Doduše, dalo se to naslutiti i ranije kada je uporno i bez zadrške Bošnjake u baš svim svojim javnim nastupima podrugljivo nazivao „muslimanima“, svodećih ih tek na vjersku grupu i oduzimajući im pravo na vlastito nacionalno određenje… a time i na državu.
A sada je otišao i korak dalje!
Ti Dodikovi „muslimani“ su prema njegovim najnovijim otrovnim tvrdnjama, zapravo – gle „čuda”… „pravoslavci“ – odnosno „Srbi“, koji se samo trebaju vratiti na svoju „originalnu vjeru“!?
Stara je to teza okorjelih srbijanskih nacionalista o „Srbima islamske vjeroispovijesti“, kojom se i prije par stoljeća… a eto i danas treba „dokazati“ da je Bosna „srpska zemlja“, na kojoj žive Srbi.
Samo što to dobar dio njih „još uvijek ne zna“ ili ne želi prihvatiti.
Radi se o samoj suštini politike i strategije srbijanskog nacionalizma u odnosu prema Bošnjacima, a u čemu je jednu od glavih neslavnih uloga odigrao i Emir (Nemanja!?) Kusturica, sa svojim ritualnim prelaskom na pravoslavlje, a za šta je nagrađen brojnim privilegijama.
To je stari i još itekako živ projekat, koga Dodik samo dodatno aktuelizira za svoje trenutne potrebe.
Njemu je, naime potrebno, da – koliko je god to moguće – zatruje odnose u BiH u svakom segmentu života i javnosti. Zato i udara tamo gdje najviše boli i gdje bi posljedice takvog javnog aktueliziranja, jedne suštinski fašističke ideologije, mogle biti najpogubnije.
Konačno se Dodik pokazao u svom pravom i (va)istinskom licu!
Nema više potrebe za brojnim maskama, koje je do sada uredno navlačio glumeći „nekakav novi vjetar u srbijanskoj politici“ ili čovjeka, koji nacionalizam razumije i koristi samo kao kraći put prema vlasti. Kao neko ko se „promijenio“ – kako su mu naivno povjerovali, navodno ozbiljni političari, u Sarajevu u paničnoj žurbi da nekako „skucaju“ vlast (čitaj privilegije).
Sve što je do sada radio i govorio bila je manje ili više dobra laž. Bilo da je lagao strancima, „svojim Srbima“…. ili drugima.
Ono što sada gledamo je taj… (va)istinski Dodik!
Nacionalista zadojen iskonskom mržnjom, koji svojim izjavama samo parafrazira izjavu Ratka Mladića nakon ulaska u Srebrenicu, kada je razaranje toga grada i sve što je uslijedilo, pa i Genocid „objasnio“ – osvetom „Turcima“.
Mile je zato samo logičan nastavak jedne te iste politike, koja je samo mijenjala pojavne oblike, ali ne i suštinu.
I koga bi to pametnoga uopšte više trebalo iznenaditi?