Život

U porodici Bajić-Mirilov ista radost Uskrsa po dva kalendara

U porodici Bajić – Mirilov i ove godine proslaviće se dva Uskrsa, kao što su već proslavljena dva Božića.

FOTO: ANADOLIJA
FOTO: ANADOLIJA

Iako su supružnici Mladen i Renata pravoslavci, sa sinovima Bodganom i Petrom ne odriču se slavljenja najvećih hrišćanskih praznika po gregorijanskom kalendaru, jer su oboje odrasli u višenacionalnim porodicama pa su slavili i katoličke i pravoslavne praznike, odnosno hrišćanske praznike po dva kalendara. Tako je uoči tzv. katoličkog Uskrsa, koji slave katolička i protestantske crkve, sto u porodičnom domu Bajića ukrašen uskršnjim motivima, među kojima su nezaobilazna farbana jaja koje će biti načeta uz nedeljni praznični doručak, javlja Anadolija.

Mladen je rodom iz Pančeva, ali sebe smatra najvećim ”dođošem”, jer je u Novi Sad, gde je i upoznao buduću životnu saputnicu Renatu Peterku Mirilov, došao iz Čilea prešavši 14.000 kilometara da bi živeo ovde. Mladen je kuvar po profesiji, a svoje znanje i iskustvo sticao je širom sveta, radeći u Francuskoj, Nemačkoj, Švajcarskoj, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Čileu, pa je radeći na različim meridijanima doneo sa sobom u svoju kuhinju i određena jela i začine koje primenjuje i u prazničnim trpezama.

„Moja familija sa mamine strane ima nemačke korene. Prababa mi je rođena u Alzasu, u pograničnom delu između Nemačke i Francuske. Mamin deda je bio mehaničar u borskim rudnicima. Pošto je cela mehanizacija u rudnicima poticala iz Nemačke, njega su slali u Nemačku na doobuku, on je tamo upoznao babu i zajedno su se vratili u Srbiju. Tako da sam iz mešane porodice – imamo i katolike i pravoslavne. I ceo život smo obeležavali i jedan i drugi Uskrs, Božić, i dobijali duple poklone”, priseća se Mladen Bajić.

FOTO: ANADOLIJA
FOTO: ANADOLIJA
FOTO: ANADOLIJA
FOTO: ANADOLIJA
FOTO: ANADOLIJA
FOTO: ANADOLIJA

Renata je rođena u Bačkom Gradištu, mestu kraj Tise naseljenog srpskim i mađarskim stanovništvom. Otac joj je pravoslavne, a majka katoličke vere pa su se i u njihovoj kući praznici obeležavali po oba kalendara.

„Pravoslavci i katolici su u tom selu imali iste običaje za praznike, jer su ljudi dugo živeli zajedno, pa se to dosta izmešalo. Nisam ni znala da postoje neke razlike između pravoslavnih i katoličkih običaja dok nisam došla u Novi Sad. Veliki Petak je bio posebno svečan. Farbala su se jaja, pa se kitila kapija kod bake da bude sve veselo, šareno i prolećno. I onda smo po dvorištu sa Uskrs tražili šta je zeka sakrio, kakve poklone. Pa negde nađeš samo farbano jaje, negde čokoladno, negde bombone, negde neku igračkicu… A za pravoslavni Uskrs, tata nabavi za dvorište nekog pravog, živog zeku, da nas iznenadi. Pa ga onda vratimo posle igre. I danas u selu negujemo te običaje u kojima uživaju naša deca“, kaže nam Renata Peterka Mirilov, prekidana od četvoroipogodišnjeg Petra koji je dotrčao do stola čim je čuo da mama priča o zeki i poklonima.

Ukućani kažu da je Peka sada glavni majstor za farbanje jaja i da su u pripremi hrane i dekoracije za praznike uključeni svi članovi porodice. Ove godine katolički Uskrs provešće u Novom Sadu zbog poslovnih obaveza, dok će pravoslavni, tradicionalno, proslaviti u Bačkom Gradištu.

„Za prvi Uskrs ofarbamo manje jaja, napravimo jedan lep svečani ručak. Ove godine će to biti neko pečenje. Inače tradicija nalaže da se zajedno kuvaju šunka i jaja. Veliki petak je posni dan i tada se obavezno kuva riblja čorba i peče se riba. Pošto je selo uz Tisu onda je na meniju rečna riba: babuška šaran, som. Za pravoslavni Uskrs kod nas je isto tako tradicija da se sprema pečenje, da li će to biti ćurka, ili guska, ili pile, ali kuvana šunka i jaja su ključni deo trpeze. Moj otac potapa šunku na Veliki petak, pa se onda u subotu kuva sa sve jajima. I bude posebno lepo i ukusno”, ističe Renata.

Mladenovo iskustvo s raznih meridijana i kulinarsko umeće koje deli i s gledaocima Radio-televizije Vojvodine, utiče i na izgled praznične trpeze, jer se i kod glavnog jela ali i kod poslastica može naći neka ukusna hrana koja odudara od standarda. Ali, priprema hrane nije Mladenova ekskluzivnost, pošto je Renata često šef kuhinje, a i pomoć dva sina nije zanemarljiva.

„Oko Uskrsa najviše volim to što smo svi zajedno i lepo mi je. Volim taj praznični ambijent u krugu porodice. A volim i te običaje. I ukusnu šunku“, navodi jedanaestogodišnji Bogdan.

U ovoj porodici i ove godine dva puta na uskršnje jutro desiće se okršaj šarenim jajima, po oba kalendara. Jer, kako kažu, bogatstvo različitosti je zaista pravo bogatstvo ako ga tako i živiš.