Od tada sve, a koliko je godina mogao imati, Novak ima nekih obaveza. Po tome, radi se o čovjeku koji je imao najviše obaveza u svom životu od svih sportista koji su zavrijedili da ih se pamti.
E sad zamislite kakav je to um, kakva je to mentalna planina, veća od Mount Everesta, koja tolike obaveze može izdržati…
Novak Đoković je eklatantan primjer snage volje, neuništovog duha, mentalne otpornosti kakav se nije dosad susretao u svijetu sporta.
Osvojivši na Roland Garrosu 23. Grand Slam titulu, on je postao rekorder, najbolji na svijetu svih vremena po broju titula na najvećim teniskim turnirima, ali i prije toga, ako ćemo gledati brojke i statistiku, on je zacementirao mjesto na tronu. Po broju sedmica na čelu ATP liste, pa i u međusobnim okršajima bolji je od Federera i Nadala.
Međutim, jedno drugo se ovdje postavlja pitanje – radi li se možda o najboljem sportisti svih vremena? Simbolično, nakon 23. naslova, broja koji je maltene privatizirao također jedan od najvećih svih vremena, Air Jordan.
I ostat će to pitanje otvoreno, koliko god ga neko možda smatrao neozbiljnim jer nekako prezime koje završava sa IĆ asocira na neozbiljnost, ali u jednom segmentu, od postanka svijeta do ovoga danas trenutka, u segmentu mentalne snage on je bez ikakve dileme bez premca.
Nikada niko bilo šta nije tako dobro radio i bio nepogrešiv u trenucima kada ne se ne smije pogriješiti. Niko nikada nije bolje postajao neki drugi čovjek, zvijer, mašina, kada se mora dobiti poen. Kad je ništa 40 i kako se uništavaju protivnici u tie-breakovima.
Razlika između Đokovića i “običnih” vrhunskih sportista je što je on zapravo najbolje igra kad se nešto MORA. A, to valjda vuče iz onog perioda kada je tek prohodao, pa kad mu je tenis postao obaveza.
On jednostavno ima obavezu da pobjeđuje…