Najviše ih ima od centralne Bosne do jugoistočne Hercegovine (Foča). Najmanje na sjeveru (Posavina) i jugu (dolina Neretve).
Trbojević navodi da se često u našoj zemlji, ali i u regionu, za ovu vrstu može čuti naziv ’’kurjak“. Pod tim se misli na bosanskohercegovačkog vuka, što bi predstavljalo podvrstu sivog vuka (Canis lupus kurjak), kojeg je opisao Bolkay 1925. godine.
“Međutim, globalno, ovaj prijedlog nije prihvaćen u nauci. U tim ranijim istraživanjima, uočene su razlike između predložene podvrste Canis lupus kurjak i podvrsta Canis lupus lupus i Canis lupus italicus (Apeninski vuk), ali te razlike nisu dovoljne da bi bosanskohercegovačkog vuka izdvojilo kao posebnu podvrstu. Dakle, u Bosni i Hercegovini egzistira podvrsta sivog vuka (Canis lupus lupus)“, pojašnjava Trbojević za Bosnainfo.
U vezi s napadima vukova na ljude, ali i ranijih informacija da su vukovi napali i pojeli čobana, kaže da vuk pripada rodu karnivora (Carnivora) – zvijeri, da su to su predatori i da teorijski vuk može da napadne čovjeka i da ga ubije.
“Njegova morfologija i anatomije mu to omogućavaju. Ipak, vrlo su rijetki napadi vuka na čovjeka, a još rjeđe da su fatalni po čovjeka. Ako dođe do napada, najčešći razlog za to je da je životinja bijesna. Takvih slučajeva, da bijesan vuk napadne čovjeka bilo je i u BiH, ali ni jedan nije bio fatalan po čovjeka. Što se tiče ovog navedenog žalosnog slučaja, to nije djelo vuka. Lično sam bio upoznat sa situacijom i jasno je vidljivo da unesrećenog nisu napali vukovi. Čak ga nisu konzumirali ni nakon njegove smrti”, rekao je Trbojević te naglasio da vukovi nisu ubice ljudi, ni ovdje, niti bilo gdje na svijetu.
Komentirajući brojnost vukova tvrdi da prema zvaničnim statističkim podacima u BiH egzistira oko 1.600 jedinki, s konstantnim padom u brojnosti, mjerni period od 2012. do 2021. godine.
– Razlikuju se procjene lovaca, a koje su zvanično predstavljene i kao statistički podatak, i procjene naučnika. Procjene naučnika su da u BiH egzistira 400 do 500 jedinki – naveo je Trbojević.
Poručuje da su vukovi ugroženi po svim procjenama i da im je čovjek u suštiti najveći neprijatelj. Mnoge evropske zemlje su istrijebile vukove (svim vrstama lova). Zbog toga, zadnjih decenija uloženi su veliki napori da se vuk vrati u Evropu. Drugi uzrok je gubitak staništa, što je opet vezano za čovjeka. Ipak, ovaj drugi uzrok ima veći uticaj u razvijenim zemljama. Najveći neprijatelj mu je neadekvatno upravljanje, tj. nedostatak plana upravljanja – rekao je.
Naglašava da je vuk neophodan. On održava balans u prirodi i prirodnim procesima.
Trbojević navodi da je najbolji pokazatelj značaja vuka u ekosistemu primjer kad su u SAD odstrelili sve vukove u Nacionalnom parku Yellowstone. Veoma brzo su se prenamnožili jeleni koji su skoro devastirali područje. Ti isti jeleni su napuštali okvire NPY (zbog svoje prenamnoženosti) te se kretali i po urbanijim područjima. Zabilježen je veliki broj saobraćajnih nesreća u kom su učestvovali jeleni. S obzirom da je jelen zaštićen zakonom, ljudi su morali plaćati i odštetu za ubijenu životinju, pored svoje štete na vozilu. U NPY šume su počele nestajati, rijeke su promjenile svoje tokove, izazvane bujičnim vodama, jer nije bilo drveća da čuva korita rijeka, mnoge šumske vrste su se povukle usljed nestajanja šuma (razne ptice, sitni sisari, dabrovi i slično).
Vraćanjem vukova u NPY, 70-ih godina prošlog vijeka, ekosistem se oporavio. Vukovi su kontrolisali populaciju jelena i smanjili njihovu brojnost na optimum. Usljed smanjenja jelena, smanjio se i pritisak na floru, te su se šume počele širiti. Vratile su se i šumske vrste. Korita rijeka su se ustabilila.
Trbojević ističe da vuk jeste lovac, ali i čistač u ekosistemu.
“On sistematično lovi plijen, ali najviše uklanja bolesne i ranjene divlje životinje. Svakako, hrani se i domaćim životinjama, ali to vuk posmatra kao ’lako dostupan plijen’. Zato mi naučnici stalno upozoravamo da se u ruralnim područjima mora koristiti adekvatna zaštita imovine, stoke. To podrazumjevaja korištenje namjenskih pasa čuvara i električne ograde. Jasno je da ne mogu svi priuštiti sebi te dodatne troškove, pa bi zbog toga država trebala da takve slučajeve potpomogne”, rekao nam je Trbojević.
Sljedeće što treba jeste da se smanji bacanje klaoničkog otpada oko kuća. To mami i vukove, ali i medvjede. Dakle, postoji jedan set ponašanja koji se treba usvojiti i svima bi život bio ljepši – zaključio je Trbojević za Bosnainfo.