Novi-stari predsjednik SAD želi ispuniti većinu želja kolege Vladimira Putina, dok su u toj geopolitičkoj priči Ukrajini, ali i Evropi (EU) namijenjene samo uloge statista!?
Nekoga ko treba tek slijepo slijediti njegov novi američki narativ i očekivati da će sve biti kako treba, iako nema nikakvih garancija da bi zaista moglo biti tako.
Zapravo… puno je više razloga i argumenata da više ništa neće biti OK!
Zanimljivo je da Trumpova američka administracija pred Ukrajinu i EU postavlja brojne zahtjeve (minerali i sirovine, više ulaganja u odbranu, sigurnosne trupe, odustajanje od članstva u NATO-u), dok se Rusija praktički nagrađuje za agresiju činjenicom da se već u startu odustaje od teritorijalne cjelovitosti Ukrajine, kojoj je Zapad već ranije garantirao suverenitet i integritet nakon sporazuma o predaji nukleranog naoružanja prije tridesetak godina.
Trupova Europa Pax Americana je projekt, koji ne samo da ne uvažava evropske legitimne interese, već potencijalno otvara prostor za kreiranje novih kriza i stvaranje atmosfere u kojoj se pitanja granica u Evropi opet mogu postavljati legitimno… pa čak i uz moguću upotrebu vojne sile!
Ovako tretiranje EU i Evrope kao važne geopolitičke cjeline od strane Trumpa je njegov pokušaj da od svojih dojučerašnjih saveznika napravi tek poslušne i krotke pudlice. Saveznike, koji će to biti samo na papiru, dok se u stvarnosti neće ništa pitati. Osim što će morati uredno finansijski servisirati Trumpove ideje i projekte.
Kupovati skupo američko naoružanje i pristajati na kompromise o čijem se sadržaju – neće ništa pitati.
Trump želi da EU svojim novcem (i resursima) finansira njegove projekte i to se ne može nazvati nikako drugačije nego geopolitičkim reketom! On misli da će slabom Evropom ojačati SAD, ali sve ukazuje na to da je istina – potpuno drugačija.
Sve to otvara pitanje (prave) uloge SAD u ovom dijelu svijeta, odnosno kapaciteta te (još uvijek) vodeće super-sile da zadrži taj status, koji se (po inerciji) može održavati još neko vrijeme, ali vjerovatno ne i u dužem vremenskom periodu.
Jer zašto bi EU i Evropa uopšte pristajale na takav suštinski sluganski odnos… ukoliko Trumpova Amerika ne nudi ništa konkretno zauzvrat? Osim, možda… samo maglovite vizije o nekakvoj garanciji kolektivne sigurnosti.
Možda istoj onoj koja je garantovana Ukrajini, a sada vidimo kako je to neslavno „zaboravljeno“.
Trumpov udar na EU, kao političkog, ekonomskog, ali i vojnog faktora i tetošenje Putinovog režima odredit će budućnost ovog dijela svijeta. Uspjeli li razbiti jedinstvo EU, dijelom i preko svojih desnih favorita u Evropi (ADF, Orban i drugi), Trump će urušiti godinama pažljivo građeni projekt ujedinjene Evrope.
Jake zajednice država, koja je bila i još je u interesu i same Amerike!
Trump računa da će se velike države Evrope „nekako snaći“, dok ga za one druge jednostavno – nije briga… jer će se o tome, prema Trumpu dogovoriti samo velike sile… na nekoj novoj Jalti ili Berlinskom kongresu.
U pokušajima da navodno „riješi rat“ u Ukrajini, Trump nije uzeo u ruke skalpel, već tupu sataru iza koje (već) ostaju još dublje podjele i posjekotine.
Trump je rekao svoje, ali šta će reći Evropa(e)? Šokirana ili što bi rekao Šojić… iznenađena i uvređena!