Znate ono kad poželite udariti glavom o zid jer vas dijete jednostavno ne sluša i ne želi da postupi po vašem, već samo po svom? E, možda tome doprinosite i vi. Tvrdoglavost nije osobina koja je isključivo dio karaktera. Iako su neki aspekti djetetove tvrdoglavosti van roditeljske kontrole, pojedine navike roditelja mogu dodatno pojačati borbu za moć između roditelja i djeteta i učiniti je učestalijom.
Mi kao roditelji želimo da djeca nauče da u većini životnih situacija postoje nijanse – i da nije sve samo crno-bijelo. S godinama trebaju razviti alate za rješavanje problema i društvenu svijest kako bi se lakše snalazili u sve složenijim okolnostima. Da bi to postigli – i da se ne bi stalno „tvrdoglavili“ – roditelji bi trebali pripaziti na ove tri uobičajene greške.
Greška 1: Odbijate podijeliti pobjedu
Roditelji ponekad moraju pobijediti u nekim bitkama. Ali strateški gubitak pojedinih situacija može dugoročno koristiti – jer smanjuje nivo frustracije kod djeteta. Ako roditelji pokušavaju pobijediti u svakoj raspravi, djeca se iscrpe, iznerviraju i vjerovatnije je da će pružati otpor zbog svake sitnice. Niko ne voli da mu se naređuje cijeli dan.
Dobro je povremeno pustiti dijete da „pobijedi“, jer će tada veća vjerovatnoća biti da će vam popustiti kad to zaista bude važno.
Ponekad je vještina pregovaranja upravo u tome da prepoznate koje bitke se ne isplati voditi. Na primjer, nije smak svijeta ako dijete želi obući cipele koje se ne slažu s odjećom. Možda čak nije važno ni ako nosi dvije različite cipele.
Ipak, treba biti svjestan da prevelik broj opcija može djeci otežati donošenje odluka, pa ni tu ne treba pretjerivati.
Greška 2: Ne pokazujete empatiju
O nekim stvarima se ne može pregovarati – ali način na koji se to saopći djetetu može činiti veliku razliku. Roditelj može donijeti odluku, a da pritom ne djeluje hladno ili bezosjećajno – dovoljno je priznati emocije djeteta.
Na primjer, ako ste ujutro u žurbi, a dijete je ljuto jer mu se nijedna opcija za doručak ne sviđa, pokušajte reći:„Razumijem da si ljut zbog toga, ali nemamo izbora. Moramo krenuti ili ćemo zakasniti. Jutros ćeš morati prihvatiti moju odluku, ali sutra možemo planirati doručak zajedno.“
Ovako pokazujete empatiju i pritom učite dijete kako da se nosi s emocijama. Podsjetite ga da uvijek ima izbor kako će reagovati – i da vikanje nije najbolji. Zatim se udaljite i dajte djetetu prostor – jer ako ostanete stajati i čekati, veća je šansa da će sukob potrajati.
Greška 3: Pokazujete nefleksibilnost
Čak i kada se čini da djeca ne obraćaju pažnju na ponašanje odraslih, često ga nesvjesno usvajaju. Ako ste, recimo, u restoranu i konobar vam kaže da nema vašeg omiljenog jela, a vi burno reagujete, dijete će zapamtiti takvo ponašanje.
Zato je važno pokazati fleksibilnost. Tako djecu učimo kako da se nose s razočaranjima.
Promjene mogu biti teške, ali modeliranje stava prihvatanja promjena zdravije je od rigidnog pristupa tipa „ili po mom – ili nikako“. Djeca trebaju naučiti da promjene nisu uvijek loše – čak mogu donijeti i lijepe, neočekivane prilike.
Upornost jeste dobra osobina, ali isto tako treba znati kad i kako prilagoditi ponašanje – i time pokazati djetetu da promjena nije poraz, već prilika za rast.