BiH

The New York Times pisao o Čoviću, Dodiku, Mostaru...

Vođa etničkih Hrvata u Bosni, Dragan Čović, kaže kako podržava predloženi zapadni gasovod, ali želi da se on stavi pod kontrolu kompanije koju će voditi etnički Hrvati umjesto postojećeg bh. operatera gasovoda, BH Gasa.

FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER
FOTO: SINIŠA PAŠALIĆ/RINGIER

Američki list The New York Times objavio je tekst o oslobađanju BiH od uticaja Rusije u oblasti isporuke gasa. Tekst govori o problemima u vezi sa izgradnjom Južne interkonekcije, kojim bi se BiH spojila na gasovod u Hrvatskoj i time se oslobodila od zavisnosti o ruskom gasu.

Pročitajte još

Međutim, jedna od najvećih smetnji tom projektu je lider HDZ-a Dragan Čović, koji insistira da novim gasovodom, koji bi trebao biti izgrađen, upravlja firma koju će voditi neko koga predloži HDZ i čije bi sjedište trebalo biti u Mostaru. The New York Times podsjeća i na kritike koje je na račun Čovića, upravo zbog ovog problema, uputio američki državni sekretar Antony Blinken.

Tekst The New York Timesa prenosimo u cijelosti.

RUSKI UTICAJ

Sjedinjene Države i Evropa zagovaraju novi gasovod za dovođenje gasa u Bosnu i smanjenje isporuke iz Rusije. Ali projekt je zaustavljen zbog sukoba među etničkim grupama.

Sjedinjene Države se već bore da obuzdaju nerješive krize na Bliskom istoku i u Ukrajini, ali se također bore i sa ćorsokakom na Balkanu oko gasovoda u Bosni, pitanje koje je opterećeno velikim geopolitičkim ulozima.

Projekt, koji podržavaju i SAD i Evropska unija, blokiran etničkim svađama koje dugo opterećuju Bosnu, ima za cilj prekinuti pritisak Moskve na opskrbu gasom krhke države razvučene između Istoka i Zapada.

Predloženi gasovod, koji bi dovodio prirodni gas iz susjedne Hrvatske, članice NATO-a i Evropske unije, bio bi dugačak samo 170 kilometara i koštao bi otprilike 110 miliona dolara, što je sitnica u poređenju sa 15 milijardi dolara koliko je trebalo za izgradnju Sjevernog toka, gasnog konektora između Rusije i Njemačke.

Međutim, to bi ozbiljno smanjilo uticaj Moskve u vrlo nestabilnoj regiji. Rusija je često koristila svoju kontrolu nad energijom kao oružje protiv Ukrajine u godinama koje su prethodile njezinoj invaziji u februaru 2022. i od tada ju je koristila za potkopavanje evropskog jedinstva nudeći povoljne energetske ugovore zemljama poput Mađarske i Srbije.

Rusija nema teritorijalne pretenzije prema BiH ili drugim balkanskim državama, a njen glavni cilj je spriječiti ih da se integriraju sa zapadom.

Zaustavljeni gasovod “mnogo je važniji od same Bosne i Hercegovine ili buduće infrastrukture u maloj balkanskoj zemlji”, rekla je Vesna Pusić, bivša ministrica vanjskih poslova Hrvatske koja je pomogla u usmjeravanju svoje zemlje u Evropsku uniju 2013.

“Ovdje se radi o zatvaranju puteva destabilizirajućem utjecaju Rusije u Evropi”, rekla je Pusić u intervjuu. “Velika put tog uticaja je naravno Ukrajina, a ovo je mali. Ali ako se ne zatvori, rasti će i zračiti nestabilnošću preko i izvan Balkana”, dodala je.

Za razliku od drugih evropskih zemalja koje su diversificirale opskrbu energijom nakon ruske invazije na Ukrajinu, Bosna je ostala u potpunosti ovisna o Moskvi za prirodni gas.

Bez alternativnih opskrba sa Zapada, James C. O’Brien, pomoćnik američkog državnog sekretara za evropska i evroazijska pitanja, rekao je u telefonskom intervjuu, “Bosna riskira da zaostane i postane ranjiva” na pritisak iz Moskve.

O’Brien posjetio je bosansku prijestonicu, Sarajevo, ovog mjeseca u sklopu američkih napora da pokrenu gasovod iz Hrvatske, trgnu političare iz njihovih domaćih svađa i otupe ruski utjecaj. “Ovo je ranjivost koja se mora isključiti”, rekao je O’Brien.

Glavni izvori energije u Bosni su hidroenergija i domaći ugalj. Ali dok prirodni gas iz Rusije čini manje od pet posto ukupne energetske potrošnje u zemlji, on pomaže u opskrbi velikoj fabrici aluminija i toplanama koje griju Sarajevo zimi.

BASTION ŠOVINIZMA

Osjetljiva izmiješanost teritorija nastanjenih muslimanskim Bošnjacima, pravoslavnim Srbima i rimokatoličkim Hrvatima, od kojih je mali broj vjernika, Bosna i Hercegovina posrće iz krize u krizu od 1995. godine, kada je Dejtonski mirovni sporazum okončao godine krvoprolića u bivšoj Jugoslaviji.

Mirovni sporazum je zaustavio ratove koji su ubili oko 100.000 ljudi početkom 1990-ih, ali je opteretio BiH razrađenim i vrlo nefunkcionalnim političkim sistemom. Zemlja je podijeljena na dva uglavnom samoupravna “entiteta” – muslimansko-hrvatsku federaciju i pretežno srpsko područje koje se zove Republika Srpska.

Ovom klimavom, nepovezanom strukturom upravljaju slabe centralne vlasti s tri predsjednika, po jedan za svaku etničku grupu, koji bi trebali dijeliti vlast, ali čiji politički lideri uspijevaju potpirivati ​​podjele.

Republika Srpska, predvođena ratobornim srpskim nacionalistom Miloradom Dodikom, stalno prijeta otcjepljenjem, što je potez koji bi riskirao pokretanje nove runde krvoprolića. Dodik, redovni posjetilac Rusije, posljednji put u srijedu, na sastancima s predsjednikom Vladimirom Putinom, gura zasebni projekt gasovoda koji bi povećao opskrbu gasom iz Rusije.

Njegov “posjed” ima vlastitu gasnu kompaniju, Gas-Res, koju kontrolišu etnički Srbi, te rafineriju nafte u ruskom vlasništvu koja ovisi o ruskoj sirovoj nafti.

Vođa etničkih Hrvata u Bosni, Dragan Čović, kaže kako podržava predloženi zapadni gasovod, ali želi da se on stavi pod kontrolu kompanije koju će voditi etnički Hrvati umjesto postojećeg bh. operatera gasovoda, BH Gasa, sa sjedištem u Sarajevu, kojeg vode Bošnjaci. Kompanija koju Čović želi osnovati imala bi sjedište u gradu Mostaru, etnički mješovitom, ali dugo bastionu hrvatskog šovinizma.

Svađa je prošlog mjeseca potaknula neobično oštru intervenciju državnog sekretara Antonyja J. Blinkena. U pismima ministrima vanjskih poslova BiH i Hrvatske, Blinken je osudio Čovića zbog opstruiranja “ključnog projekta”. Njegovi zahtjevi za novom, etnički hrvatskom kompanijom, rekao je, “dvostruki su, ekonomski neodrživi i ugrožavaju cijeli projekt”.

“Tako očita korupcija i samodilovanje mogli bi ugroziti” nade BiH da jednog dana uđe u Evropsku uniju, dodao je Blinken.

O’Brien, pomoćnik državnog sekretara, pozivajući se na diplomatsku povjerljivost, odbio je reći jesu li hrvatski i bh. ministri vanjskih poslova odgovorili na kritike Blinkena. Oba ministra odbila su intervju.

Čović, koji je također odbio intervju, rekao je da samo želi zaštititi legitimne hrvatske interese, a ne blokirati put BiH u Evropsku uniju.

SVE JE POLITIKA

Nihada Glamoč, direktorica BH Gasa, priznala je da su većina rukovodilaca i zaposlenika u njenoj kompaniji Bošnjaci, ali je rekla da nema potrebe za novim operaterom gasovoda pod vodstvom Hrvata.

“Sve je to samo politika”, rekla je, ističući da je njen jedini interes bio osigurati “raznovrsnu i stabilnu opskrbu” energijom.

Muris Čičić, ekonomist i predsjednik Akademije nauka i umjetnosti BiH, opisao je prepirku oko gasovoda koji podupiru SAD i nastojanja Dodika da izgradi alternativu za dovod više ruskog gasa kao “model nefunkcionalnosti Bosne.”

“Sve se u ovoj zemlji temelji na etničkoj diferencijaciji, pa čak i gas”, rekao je i dodao: “Naši političari su podijelili sve što se može podijeliti i svaki dio stavili pod svoju komandu. To je izvan svake ekonomske logike.”

Zavade nisu samo opstruirale zajedničko djelovanje u interesu cijele zemlje, rekao je Čičić, nego su stvorile i plodno tlo za Rusiju da progura svoje interese.

“Bosna je tačka razdvajanja između Istoka i Zapada – tačka gdje Rusija može lako izazvati nestabilnost preko ljudi poput Dodika,” rekao je Čičić.

Dodik, dodao je, možda je najotvoreniji u izražavanju želje za prekrajanjem granica Bosne i njenom držanju izvan Evropske unije, ali on nije jedini u promicanju uskih etničkih i često korumpiranih interesa uz rizik od raspirivanja napetosti i čak nasilni sukob.

Evropska unija prihvatila je Bosnu kao “zemlju kandidata” 2022. godine, u sklopu svojih napora da otupi ruski utjecaj na Balkanu nakon invazije na Ukrajinu. Ali formalni pregovori nisu započeli, a izvršna vlast evropskog bloka u novembru je dala sumornu procjenu perspektive Bosne, rekavši da zemlja nije postigla “nikakav napredak” u borbi protiv korupcije i da je zaostajala u “socio-ekonomskim reformama” koje zahtijeva Brisel.

Ideja o izgradnji gasovoda za dovod gasa iz susjedne Hrvatske postoji već gotovo 15 godina, otkako je Rusija 2009. prekinula isporuke gasa preko Ukrajine na Balkan i ostavila Sarajevo da danima drhti na temperaturama ispod nule.

“Bili smo jako uplašeni zaustavljanjem dotoka 2009. i shvatili smo da imamo nultu energetsku sigurnost”, prisjetio se Almir Bećarević, koji je u to vrijeme vodio BH Gas.

Gazprom, rusko energetsko čudovište, rekao je, godinama se činio “samo normalnom kompanijom koja prodaje gas”, ali je “postajalo jasno da Gazprom igra političke igre”. Gas je, dodao je “prerastao u veliku geopolitičku stvar”.

Bećarević i drugi počeli su lobirati za gasovod iz Hrvatske kako bi se okončao ruski monopol, ali su malo napredovali, čak i nakon što je 2021. godine otvoren pogon na otoku u blizini hrvatske obale za isporuku ukapljenog prirodnog gasa.

“Godinama nije bilo ničega osim bla, bla, bla”, rekao je Bećarević. “Ali rat u Ukrajini sve je promijenio. Sada se situacija promijenila 100 posto.” 

Prihvati notifikacije