Živimo u bolesnom, zaraznom i stresnom vremenu u kojem nikad više ljudi narušenog zdravlja nije hodalo ulicama, a od kojih je veliki broj hroničnih bolesnika koji moraju primati svoje redovne liječničke terapije kako bi funkcionisali.
Neki uzimaju od svojih porodičnih ljekara propisanu terapiju za krvni i srčani pritisak, neko uzima terapije protiv stresa, neko koristi hormonske terapije za štitnu žlijezdu, za glavobolje, probavne probleme… bolesti na žalost nije bilo nikad više, a potražnja za lijekovima je ogromna.
Ipak, ne bi ovo bila Bosna i Hercegovina da se i na tom polju ne pojavljuju problemi koji su u nekim malo uređenijim zemljama nezamislivi.
Kod nas, u BiH, gdje nelogičnost uvijek ima prednosti ispred logičnosti, gdje nepravda svaki dan pobjeđuje pravdu, gdje neradnici zarađuju više nego radnici, gdje je 100 postotnim invalidima i penzionerima bolje bilo da se nisu ni rodili s obzirom na status u bh. društvu, gdje se ljudi više boje doktora nego samog Boga… pojavio se problem u truhlom sistemu (iako oni s kojima smo komunicirali na ovu temu tvrde da problema nema!?) koji ljude dovodi u situaciju da svaki mjesec ostanu na nekoliko dana bez propisane terapije koja često i život znači.
Moraju kupovati lijekove
O čemu se radi?
Primjera radi, ako ste na terapiji za pritisak gdje uzimate jednu tabletu ujutru, a jednu poslijepodne, onda imate velke šanse da spadate u grupu ljudi koji u kutiji tableta koje piju ujutru ili naveče dobiju 28 tableta ili čak manje i pored toga što mjesečna terapija, logično, treba da sadrži minimalno 30 tableta jer toliko mjesec uglavnom ima dana. I onda pacijent dolazi u situaciju da mora otvoriti novčanik i trošiti svoj novac na kupovinu dodatne kutije iz koje bi određen period uzimao tablete koje bi pokrile te „rupe“ koje mu se pojavljuju krajem svakom mjeseca.
A zašto bi ako ima pravo na lijek koji mu propiše njegov porodični ljekar? Zato što, a to smo provjerili, kada pitate svog porodičnog ljekara da vam propiše kutiju viška odnosno dvije kutije on kaže „kako mu sistem to ne dozvoljava te ako propiše kutiju viška da može doći do blokade prilikom dizanja terapije za naredni mjesec“. I to je problem s kojim se susreće veliki broj građana.
Kontaktirali smo nekoliko sarajevskih udruženja, komora i ostalih institucija čije djelovanje se tiče lijekova, apoteka, zdravstva u KS… i manje više bilo je to „prebacivanje lopte s jedne strane na drugu“ uz našu dobru staru – „to nije u našoj nadležnosti“. Iako su nam čak i neki članovi tih udruženja rekli da i sami imaju sličan problem u porodici, pravi odgovor nisu imali.
Na kraju smo došli i do najvišeg organa u kantonu, Ministarstva zdravstva KS gdje su pažljivo saslušali naše pitanje u vezi pomenutog problema – gdje je problem pa se to dešava i da li se može riješiti?
U Ministarstvu su nas uputili na adresu Zavoda zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo (ZZO) koji bi, kažu, trebali moći pojasniti o čemu se radi, pa korisnici terapija moraju tražiti i kupovati dodatne tablete, ili tražiti od ljekara da im promijeni terapiju gdje kutija sadrži dovoljno tableta (ako pacijent uopšte može mijenjati terapiju).
Odgovor bez odgovora
Nakon nekoliko dana iz ZZOKS stigao je odgovor u kojem stoji sljedeće:
“O problemu koji navodite u svom upitu upoznati smo od osiguranika u više navrata i naravno da su osobe koje koriste terapije u problemu, jer im terapija nije dostatna za mjesec dana. Nažalost, ovdje se ne radi o problemu u sistemu iz razloga što vaš porodični ljekar može za jedan mjesec napisati dvije i više kutija shodno vašem doziranju i sistem to sigurno dozvoljava. Vaš porodični ljekar kada kreira tromjesečnu terapiju na prvi recept, treba da propiše dvije kutije, a za naredna dva mjeseca po jednu kutiju. U svakom slučaju stojimo na raspolaganju te neka se ljekar obrati Zavodu za sve nejasnoće”, kazali su nam iz Zavoda.
Iako smo jasno naveli u pitanju da porodični ljekar kaže kako sistem blokira davanje kutije viška, iz Zavoda tvrde da sistem to dozvoljava?! Dakle, neko ili laže i pravi se lud ili uopšte i ne zna za taj problem u šta je malo teže povjerovati?
Ali, to smo mi, to je BiH, to je naša realnost.
Kako stvari stoje, na kraju će pacijentima jedino preostati da počnu raditi posao onih koji su za to plaćeni i koji treba da se u ovoj poludržavi bave tim poblemom, da sami uzmu telefon u ruke i počnu prozivati proizvođače lijekova, milionske korporacije, bile one u Hrvatskoj, Njemačkoj, Sloveniji, Austriji ili BiH… s jednim jedinim pitanje – „kojeg đavola gurate 28 tableta u kutiju?!“.
Do tada pacijentima u KS i šire ne preostaje ništa drugo nego da se snalaze kako znaju i umiju oko nabavke lijekova/terapija koje bi im olakšale da guraju kroz život koji je u ovoj zemlji iz dana u dan sve skuplji.