Pred svaku zimu u BiH, koja nekad zna poraniti pa se počnemo grijati već u oktobru, postavlja se pitanje koliko će nam te sezone trebati novca da se ugrijemo, da li je isplatnije koristiti plin, ugalj, drva, pelet, struju, klima uređaje… da li preći s jednog na drugo i tako dalje.
Neko je „zimomoran“ malo više pa svoju peć (nebitno na vrstu goriva) pali i u junu, neko se strogo drži zimskih mjeseci, neko živi u 100 kvadrata koje je teško ugrijati, a nego prosto odluči da se zatvori u sobičak ili dva i tu prezimi/preživi/prespava zimski period jer za neki veći konfor novca jednostavno nema.
Ukratko narod se snalazi kako zna i umije mada uvijek treba uzeti u obzir i nesavjesno ponašanje naših ljudi i naš mentalitet jer i kad se nešto može uraditi – ne učini se.
A većini pogotovo ne pada na pamet da razmišlja koliko njegova peć zagađuje okolinu i zrak koji čeka naredne generacije, nego po onom našem „daj šta daš“, loži šta ti padne pod ruku i šta je najeftinije u datom momentu (pogotovo ako živi u zgradi), i čekaj ljeto.
Zbog toga je i izmišljeno nešto što se zove “uređena država” koja pomaže svom građaninu, ali koja je nama običnim smrtnicima u BiH teško shvatljiv pojam jer smo mi, nekad se čini, prosto „izdresirani“ i naviknuti da živimo po neuređenom sistemu koji nam nametnu i bez obzira koliko nas taj sistem koštao.
Drva preskupa
Jer, najmanje se ovdje misli na običnog čovjeka i koliko će on morati izdvojiti za osnovne dnevne potrebe, pa tako i za grijanje.
Nakon poskupljenja drva veliki broj domaćinstava koji se grijao na taj način zapao je u probleme, a mnogi su potražili alternative. Činjenica je da loženje drveta nije budućnost masovnog grijanja u gradovima i prigradskim naseljima jer jednom će doći dan kada će se morati prestati sa sječom šume.
Ugalj zagađuje najviše, plin je mnogo čistiji, ali nema svako priliku i novac da ga ugradi, još čistija je struja koja nije nimalo jeftina, a pelet je također poskupio kao i drvo.
Uz sve to, loše peći, slabe kvalitete, su poseban problem, one još više poskupljuju grijanje i dodatno zagađuju.
Budućnost je, kažu, u toplotnim pumpama kojih ima više vrsta, ali dvije stvari su im zajedničke – uopšte ne zagađuju vazduh što je stanovnicima u zagađenim gradovima jako bitno i sve su manje – više skupe. Međutim, ne i nedokučive.
Kako su u Udruženju Eko akcija izračunali (već niz godina se bave ovim problemom) Vlada KS bi mogla pokriti finansijski ugradnju toplotnim pumpi (vrsta „zrak-zrak“, one koje rade na bazi vode-zemlje su skuplje) u siromašnija domaćinstva, te finansijski (subvencija) u određenoj mjeri pomoći i ostalim domaćinstvima koja mogu sebi priuštiti uređaje i ugradnju.
U Udruženju su sastavili i jednu vrlo korisnu tabelu koja prikazuje prosječnu godišnju potrošnju raznih vrsta goriva u bh. domaćinstvu koje živi u stanu veličine 60 kvadr. metara, a navedene su i cijene svakog od goriva, emisija štetnih gasova i drugo…
Kao što se da primjetiti, u proračunu „Eko akcije“ stoji da je „godišnji trošak grijanja npr. stana od 60 m2 na suha drva 3.420 KM, grijanje na grijalicu nosi trošak 1.884 KM, plinska peć 1857 KM, centralno grijanja u sistemu KJKP Toplane Sarajevo 1362 KM, dok grijanje toplinskim pumpama (zrak-zrak) košta 471 KM“.
Loša peć + vlažna drva = KATASTROFA
Na ovu temu smo razgovarali sa Anesom Podićem, iz Udruženja Eko akcija, koji nam je pokušao na naprecizniji način pojasniti u čemu je najveći problem kod zagađenja zraka, šta se radi na tome i da li su toplotne pumpe realnost u bliskoj budućnosti u BiH?
– Evropski UNDP je finansirali nadležna ministarstva za okoliš i sad je u toku izrada te strategije. Oni su uradili anketu prema kojoj 50 posto domaćinstava koja lože drva imaju peć, nemaju centralno grianje, i s tom peći griju jednu do dvije prostorije. Mi smatramo da je za takve domaćinstva idealna opcija toplotna pumpa jer su te kuće najguroženije s tom vrstom grijanja. Vi kada ložite dio emisija se vrati u prostoriju. Možete živjeti na vrhu planine, ali se gasovi vraćaju vama u pluća. E sad na to dodajte da siromašnija domaćinstva često lože ugalj, i tada nastaje haos. Ili drvo koje je vlažno i jedva da gori. U kombinaciji s lošom peći koje tu uglavnom i jesu, nastaje veliki problem za ljude koji to lože, objasnio nam je Podić na početku razgovora.
Kantonalne (ili u nekom drugom slučaju entitetske/državne) vlasti itekako, da hoće, mogu pomoći u tome.
– Ako bi se uspjela obezbjediti pomoć u smislu da država finansira 100 posto troškove nabavke i ugradnje za one najugroženije kategorije, te da manjim udiom asistira onima koji imaju više novca, napravila bi se velika stvar i problemi zagađenja i dobrim dijelom bili rješeni. Sarajevo npr. ima nekih 35-40 hiljada domaćinstava koja lože čvrsta goriva. Od toga u urbanim sredinama nekih 30.000. A sad izračunajte da ova plovica od nekih 15-17 hiljada koja loži, koja ima peć, to pomnožite sa 2000 KM, dobijete nekih 34 miliona KM što za KS ne predstavlja neki ogroman novac. To bi išlo i niže možda kada bi Vlada na veliko kupovala. I eto rješenja za dobar dio štetnih emisija gasova, istakao je Podić.
– E sad, uzmite da jednom tom domaćinstvu treba 5 metara drva da izdrži hladne dane, a ona su porasla skoro do 170 KM po metru kubnom, pa čitavo bogatstvo treba da se ugrijete.
Krenut ću od sebe, koristim jednu vrstu toplotne pumpe i mjesečno plaćam 45 KM, a to traje nekih 7 mjeseci koliko znaju potrajati hladniji dani u Sarajevu, govori nam naš sagovornik.
Slučaj “Krakova”
Konkretno o toplotnim pumpama i na kojem principu rade, Podić nas je nešto detaljnije upoznao:
– Sve zavisi na kojem izvoru rade. Jeftinija je opcija pumpa “zrak – zrak”, i onda imate kombinaciju “zrak-voda” u slučaju da imate centralno grijanje, s tim da se tu mora malo drugačiji sistem ugradnje odraditi jer je temperatura na kojoj radi centralno grijanje niža. Ili radijjator s više rebara nabavite ili podno grijanje. A to više košta. Tako da je naš prijedlog rješenja da se domaćinstvima koja imaju peć, a puno ih je takvih, zamijene te peći toplotnim pumpama. Osim u situaciji kada neko ima pristup drvima, jer ima ljudi sa svojom šumom, e onda njima treba dati kvalitetnije peći s visokom efikasnošću grijanja na drvo, rekao nam je naš sagovornik.
Ovakvim načinom grijanja dobijaju se dvije stvari, ističe Podić:
– Kao prvo građani će trošiti mnogo manje novca. I bolje će se grijati. A drugo – imat ćemo čist zrak.
Naveo je i jedan intersantan primjer iz Poljske gdje su riješili problem štetnih plinova.
– U Krakovu u Poljskoj morali su promijeniti Ustav da bi uveli zabranu uglja i na kraju su to učinili i ukinuli tu vrstu zagađenja. Kod nas su vlasti mogle postići barem to da su drva jeftinija, jer su trenutno skuplja nego u Hrvatskoj. U tom slučaju bi ljudi ložili drva, a ne ugalj. Ali ne – desi se da drvo drastično poskupi, i onda ljudi kupe jeftiniji ugalj, rekao nam je za kraj Podić.