Podsjetio sam ga na to da će nas smrt konačno izliječiti. Tek tada smo potpuno izvan svih, kako se to kaže, stvari koje nas ugrožavaju, a da je život uglavnom odgađanje samrtnog časa.
I onda me on pitao najozbiljnije: “To vi mene tješite?” Rekoh, da. Hvala vam, kaže, utješili ste me, i obojica smo se smijali.
Jer naravno, pazite, dok smo živi, nas sve ugrožava. Život je stanje totalne izloženosti.
Možda komšijin sin uči vožnju da bi mene pregazio, možda komšinica sadi cvijeće na balkonu da bi vama njena saksija pala na glavu, možda se neki poludjeli virus zaputio iz Egipta, zalutao za Sarajevo baš da nađe vašeg komšiju Idriza.
Shvatate me. Život je stanje, potpune maksimalne složenosti.
Dok ste živi, može vas svaki belaj stići.”
Dževad KARAHASAN (1953. – 2023.)