U karijeri je nastupao za klubove prve i druge švedske lige, a najpoznatiji je tamošnji Helsingborgs
Svi oni koji se potrude i pročitaju ovu priču , imaće priliku da upoznaju Oraš Planje, njene dobre, plemenite, vrijedne, kreativne i pobožne mještane, Planjce i Planjke te određeni broj značajnih i korisnih pouka i poruka, a posebno Mehu Hadžića.
Senad Hadžifejzović je ispričao jednu, možda pomalo i neobičnu priču, kada je kao dijete posjetio manastir Sopoćani.
Esmir i Besima zaslužuju veliko poštovanje. Oni su dokaz da su ljudi u BiH bolji od vlasti.
Reportaža o porodici Vukosavljević dirnula je mnoga srca iskrenih prijatelja ljudskih sudbina.
Rudari iz Zenice već danima su štrajkovali.
Priča o kreševskom dobrotvoru Ivi Mediću, koji je svome selu Vranci ostavio bogatstvo dobija svoj epilog.
Noahu je inače ime dala majka po poslaniku Nuhu, ili Noi sa željom da njen sin jednog dana putuje svijetom. Majčina se želja ostvarila…
Leptiri bez krila, Ismail Zulfić i Ismail Barlov, naši su šampioni i heroji!
U početku je izgovarao samo jednostavne riječi poput “mlijeko” i “mama”
Žarko Hrgić čiji ne nadimak „pećinski čovjek“ prezimio je i petnaestu zimu bez vatre i šporeta.
Muškarac u tridesetima nema sreće u seksu, zbog njegovog malog penisa žene odbijaju intiman odnos s njim
“Tog 10. februara ove godine poslala sam kćerku kod Đorđa. Govorila mi je da joj se ne ide, molila me…Rekla sam joj: “Neno, sine, molim te idi i lijepo se pozdravite, raziđite se ko ljudi”, kaže majka
Dobrinka Madić, baka Bora, 18. februara oduvala je svjećice sa torte na svom 100. rođendanu.
Za pokojnu Maju Petrin prijatelji će reći da je bila otvorena, izravna, voljela život…
San ispred vrata i samo ga trebate znati iskoristiti
Ovaj 67-godišnjak koji je rođen u Brčkom, te je cijeli život proveo u tom gradu na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, odlučio je, pak, da se izjasni kao Bosanac.
Povratak kući bila im je, kaže, odluka života.
Ovo je priča o Dušanu Raduloviću (Srbinu), na čijem je tavanu Dragan (Hrvat) pronašao spas od sigurne smrti, zajedno s tada petnaestogodišnjom sestrom i roditeljima.
Milivoje Pantić Panta (68) iz Prokuplja ruši sve predrasude o penzionerima u Srbiji. Sa pedeset pet godina odlučio je da završi Mašinski fakultet i u tome je uspio, a u šezdeset osmoj godini i dalje dubi na glavi i pravi lotoso pozu u jogi.