Svaki roditelj se s vremena na vrijeme zabrine da mu je dijete razmaženo, a gotovo svaka odrasla osoba barem jednom je čula da se tako ponaša. Iako je to često pretjerivanje, ponekad je stvarno tako.
Kada zamislimo razmaženu djecu, mnogi od nas pomisle na izljeve bijesa ili na odbijanje poštivanja pravila. Međutim, razmaženo ponašanje nije samo pitanje osjećaja prava ili roditeljskog popuštanja; ono je povezano s nezadovoljenim emocionalnim potrebama, nedosljednim granicama i nedostatkom povezanosti.
Razmažena ne dolazi niotkuda, što znači da se može kontrolirati, pa čak i spriječiti.
Ponekad je lakše popustiti nego se nositi s još jednim djetetovim tantrumom, pogotovo kad traži još pet minuta TV-a, iako smo već rekli 'ne'. No, što učiniti?
Psiholog Šon Grover je naveo da postoje tri tipa roditelja koji svojim ponašanjem podstiču svoju djecu da budu razmažena.