Europski izbori u nedjelju u jednoj su od država utemeljitelja Europske unije s glavnim gradom kao sjedištem europskom bloka – kombinirani su nacionalni izbori (za federalni parlament i za regionalne skupštine Flandrije, Valonije i Bruxelles) i za Europski parlament. Radi se, naravno, o Belgiji, a glavna zvijezda tamošnjeg glasanja, čini se, bit će čelnik ekstremno desne nacionalističke stranke Flamanski interes (Vlaams Belang – VB), 37-godišnji Tom Van Grieken.
Van Grieken je odrastao u multikulturalnom Antwerpenu i ljutilo ga je kada bi učitelji poticali njegove kolege iz razreda – Turke, Arape ili Pakistance – da budu ponosni na svoje identitete, dok su njega nazivali rasistom zbog njegovog ponosa što je Flamanac. Kao tinejdžer je bio problematičan, vrlo aktivan na rubovima krajnje desničarske i nacionalističke politike, a njegovim su se aktivnostima bavile i obavještajne službe. Danas se za to ne ispričava, već to pripisuje svojoj prošlosti kada je bio, kako kaže, ljutiti “pubertetlija”.
Danas je šef stranke koja je favorit za savezne izbore i one u Flandriji, a čiji uspon prijeti opstanku Belgije, kako piše The Times, kojemu je Van Grieken dao jedan od rijetkih intervjua za strane medije. Njegov i cilj njegove stranke je, najjednostavnije rečeno, raspad Belgije, odnosno odcjepljenje bogate pokrajine Flandrije od Valonije i Bruxellesa, što bi imalo izravne negativne reperkusije na ostatak Europe i Europsku uniju uopće.
Belgija je višejezična zemlja koja predstavlja srce zapadne Europe. Jedna je od osnivačica Europske unije, glavni grad Bruxelles je sjedište EU-a i NATO-a, no istraživanja uoči nacionalnih i izbora za Europski parlament daju veliku prednost VB-u – velikim kritičarima etabliranih briselskih politika – što predstavlja egzistencijalni izazov i za Belgiju i za EU. Strahuje se da će glasanje u Belgiji izazvati novi politički šok u Europskoj uniji.
Očiti partner je protivnik glavnog cilja
Tom Van Grieken, koji njeguje urbani imidž, dominirao je kampanjom i postao najpopularnija politička figura u svojoj zemlji, pokrenuvši intenzivne rasprave o budućnosti Belgije, EU-a i ‘woke‘ konsenzusu o pravima transrodnih osoba. On sam vidi Europu na rubu odmaka od globalizirane, multilateralne vlade – bilo u belgijskom federalnom sistemu ili EU – prema jednoj nacionalnoj politici. Svoj argument ojačava sukobima koji su se rasplamsali tijekom prošle godine, kao što su prosvjedi poljoprivrednika protiv europskog zakonodavstva o zaštiti okoliša, koji su osvojili simpatije i podršku široke javnosti.
“U svemu se radi o globalističkom naspram lokalističkog identiteta. Prepuštanje suvereniteta EU ima izravan učinak na vašu nacionalnu državu. Farmeri su sada prisiljeni, zbog europskih pravila, biti u situaciji u kojoj nemaju nikakvu sigurnost za svoju budućnost”, rekao je Van Grieken za The Times. On smatra da se sada stvari počinju mijenjati. “Radi se o tome kako i čime kontroliramo sebe, budućnost, naš utjecaj na budućnost. Kažemo možda je rješenje manje europsko. Molim vas, prestanite od toga praviti superdržavu”, dodaje.
Van Grieken je blisko povezan s Geertom Wildersom, nizozemskim populistom čija je stranka pobijedila na izborima prošle godine. Poput Marine Le Pen u Francuskoj, Von Grieken želi vratiti kontrolu, posebice u pogledu migracija i azila, ali za razliku od Nigela Faragea, najvećeg zagovornika Brexita u Velikoj Britaniji – koji se upravo ponovno u velikom stilu penje na britansku političku pozornicu uoči izbora kao velika opasnost za Konzervativnu stranku i njezinog šefa i premijera Rishija Sunaka kojima bi Farageova Reformistička stranka mogla ‘ukrasti‘ brojne glasove – on ne želi napustiti EU. Kako sam kaže, oni nisu za izlazak, nego za reformu EU-a.
Za razliku od, primjerice, Škota u Britaniji ili Katalonaca u Španjolskoj, Flamanci u Belgiji nisu nacionalna manjina, nego većina i čine oko 60 posto stanovništva. Ove se godine gotovo polovica njih, oko 47 posto, izjasnilo da će glasati za nacionalističke stranke.
VB-ov najbliži suparnik, separatistički Novi flamanski savez (N-VA), ne u tolikoj mjeri tvrdolinijaška, ali euroskeptična konzervativna stranka, prema anketama zaostaje pet postotnih poena. Ova stranka je naizgled očiti Van Griekenov partner u realizaciji odcjepljenja, kao jedina druga flamanska stranka koja se zalaže za neovisnost. Ankete pokazuju da bi N-VA i VB zajedno mogli osvojiti blizu 50 posto flamanskih glasova, ali šef N-VA, Bart De Wever, osudio je planove VB-a, upozoravajući da bi to izazvalo “katalonski scenarij” kaosa i nemira, kako je prenio Politico.
‘Prekinuti prisilni brak‘
Van Grieken se žali da flamanski glasači, koji govore nizozemski, bazirani u Flandriji – najuspješnijoj i najrazvijenijoj gospodarskoj regiji – uz to što čine većinu, plaćaju i većinu poreza, ali prema federalnom sustavu dopušteno je da imaju samo 50 posto ministara u “prisilnom braku” s frankofonim Valoncima, koji čine jednu trećinu stanovništva, s time da je Valonija osjetno slabije razvijenija belgijska pokrajina. “Status quo Belgije vodi bankrot… i njome se ne može upravljati. Predlažemo alternativu. Naša alternativa je prekinuti prisilni brak između frankofonih i Flamanaca”, jasan je Van Grieken.
Svoju je misiju istaknuo i na nedavnom predizbornom skupu u obraćanju svojim pristašama. “Tek kada naša stranka bude mogla postati najveća stranka, tek tada će se Flamance slušati… i Flandrija će ponovno biti naša”, poručio je i uzviknuo “Flandrija!”, a kao odgovor gomila je zaurlala: “Naša!”.
Njegova ogorčenost još je veća jer su njegova stranka i NVA u prošlosti radovito izbacivani iz procesa donošenja odluka zbog ‘sanitarnog koridora‘ koji su prema krajnjoj desnici uvele glavne struje belgijskih stranaka, posebno socijalisti na jugu Valonije. “Belgijska konstrukcija je obuzdati, kontrolirati i umanjiti flamansku većinu”, smatra Van Grieken. Njegova poruka Paulu Magnetteu, vatrenom frankofonom valonskom socijalistu koji je obećao da će VB-u onemogućiti da obnaša vlast, krajnje je otvorena. “Oprosti na mom francuskom, je** se”, poručio mu je.
On također odbacuje etiketu ‘krajnje desnice‘, koju mu lijepe Magnette i drugi pripadnici političkog establišmenta, te inzistira na tome da su njegovo jedino političko ‘oružje‘ sloboda govora i olovke na biračkim mjestima. “Ako vas se naziva krajnja desnica ili ekstremna desnica, to uvijek ima konotacije nasilja i nedemokratskih aspekata”, rekao je.
Belgijskoj politici, rekao je na nedavnom predizbornom skupu, pažnja je bila skrenuta od važnih stvari rodnim besmislicama, klimatskim ludilom i smakom svijeta. “Ono što brine sve više i više Flamanaca nije kraj svijeta, nego kraj mjeseca”, poručio je, kako je prenio Politico.
Kompletan tekst pročitajte OVDJE.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.