Prioritet sporazuma je produljiti primirje od 8. aprila za još 60 dana, ukinuti američku blokadu u zamjenu za otvaranje Hormuškog tjesnaca te obvezati obje strane na nastavak razgovora.
Tekst sporazuma, međutim, ne rješava konačno ključna pitanja koja su i dovela do sukoba. Da bi proglasio pobjedu, Trumpu je potrebna dugoročna i provjerljiva zabrana obogaćivanja urana, dok Iran traži potpuno ukidanje sankcija i pristup desecima milijardi dolara zamrznutih prihoda od nafte.
Prava vrijednost bilo kojeg mirovnog sporazuma leži u tome što je postignuto u odnosu na stanje prije početka rata 28. februara. Do tada je protok nafte, plina i ostale robe kroz tjesnac bio neometan. Sporazum koji samo obnavlja taj protok zapravo tek poništava štetu nastalu ratom. Dugoročni test bit će provjera je li, kako tvrdi američki predsjednik, doista smanjena opasnost od iranskog razvoja nuklearnog oružja.
Andrew Peek, bivši američki dužnosnik za Iran i Irak, smatra da sve strane “ulažu goleme napore kako bi tekst protumačile u svoju korist i prikazale se kao pobjednici”.
Barbara Leaf, bivša pomoćnica državnog tajnika za bliskoistočna pitanja, rekla je da je “veliki dobitak” sporazuma “obnova statusa quo” te optužila Trumpovu administraciju da se “služi igrama riječi kako bi sugerirala da će se dogoditi nešto što se zapravo neće dogoditi”, prenio je Index.hr.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, čitajte na Google News.