Ova klaonica i katastrofa koju gledamo u Gazi ne opominje nas opet. Ako dopustiš da te vode neodgovorni populistički idioti, ili si pokojni ili izbjeglica. Nigdje poželjan, nikome dobar.
Čak i kad je prividan mir ili se rat vodi trovačkom retorikom, kao kod nas, ne treba da tepamo izbjeglim ljudima sa „dijaspora“, već da stvari zovemo pravim imenom. Bježe ljudi odavde spasavajući ono malo zdravog razuma. Nisu na vrijeme riješili stvari kod kuće, mjerili se sa svakim poniženjem i onda put pod noge.
Piše: Svetlana Cenić za Valter.portal
Ovi koji ostaju čekaju nešto – da padne plafon, da se stvari same od sebe riješe, da odnekud dođe mesija, da zvizne kometa i sve nas riješi muka… A sve nas je manje.
Bumerang loše vlasti uvijek udari preko leđa onih u koje se ta vlast kune i čije interese, navodno, zastupa. Srbi su godinama ljuti zašto ih vide kao loše momke, uporno negirajuće loše poteze i loše ljude na vlasti. Gdje sebi da priznaš da si griješio i loše birao!
Jevreji ću u drugom koraku osetiti posljedice katastrofe svoje vlasti u Izraelu, jer će ponovo krenuti omraza diljem svijeta. Već se sada čuju užasni komentari, koji čak prizivaju i Hitlera, pa dotle da se komentariše da „nije ni čudo što ih je onoliko stradalo u Drugom svjetskom ratu“. I to me plaši, iskreno rečeno. Ubi nas generalizacija.
Hoće li svijet sada više voljeti Amerikance i politiku SAD-a? Naravno da neće. Još će veći animozitet nastati.
I tako redom. Marsovac da sad dođe, niko mu ne bi mogao objasniti ko je tu s kim i protiv koga. Ne treba se ni truditi. Interes je jedino večan, interes je u osnovi svega. Nešto što mi teško učimo barem kad je vlastita koža u pitanju. Samo se za svoj interes i svoju kožu ne borimo, samo za javni interes ne pitamo.
Mi ćemo i dalje u istu priču o koaliciji, ko je iskočio, je li opstala, dokle će i kada će sledeće dogovaranje. Napretka osetili nismo, naravno. Recite mi samo da se to nije znalo od početka, pa da svisnem od muke ili od smeha.
I dokle ovako? Dok se država ne isprazni potpuno? Dok nestane i zadnja marka? Dok i zadnji stanovnik ove države ne napravi partiju i obeća kako će drugačije? Dok ne počne masovno pucanje po šavovima i nekontrolisani postupci? Dokle, ljudi, ako za boga znate?! Dokle će vam pamet i dostojanstvo stajati u tuđem džepu?
Jok, eto, ako nam daju datum za otpočinjanje pregovora za članstvo u EU, Dodik će promeniti ploču i uljuditi se, trojka će zaista postati drugačija od onih koje neprestano kritikuju, a Čović će stvarno postati političar na onim istinskim evropskim vrednostima.
Doduše, zaboravljenim odavno i u EU. Kako da ne! Još malo, pa će u upotrebu ući fraza: „Relevantan si kao Evropska unija u Gazi¨.
Na daj Bože kakve opet klanice ovde, isto bi bilo. Uostalom, iskustvo iz devedesetih nam kaže da je bilo mnogo evropskih pregovarača, bezuspješno. Onda se desio američki projekat Dejton. Samo, posle klanice u Gazi, ne znam čemu se Bošnjaci mogu nadati ovdje u nekom, ne daj bože, lokalnom ratu.
Da li će ostati ta bezrezervna vjera da će SAD donijeti spas, posebno kad vidimo istraživanje javnog mnjenja koje prevagu daje Trampu. A vidimo šta izjavljuje, posebno kada su muslimani u pitanju. Na pravi on razliku koji, kakvi i odakle muslimani. Sve je to njemu isto. A i njegovim glasačima.
Shvatite ovo samo kao zabrinutost za ovu šaku jada od stanovništa ovde, koje je u raljama svjetske politike i domaćih interesa, bez imalo volje i snage da se okrene sebi i da traži svoja prava, bolju vlast, i da neprestano pita ono već poznato – gdje su pare!?
Posebno dok stoji u redovima ispred kancelarija CIPS-a ili nagađa hoće li ga vlast pogurati s kakvom crkavicom za koju će morati maltene i rodoslavno stablo da podastre, jer državi na svim nivoima nije stalo i nije politički profitabilno da napravi konačno socijalnu kartu.
Uostalom, pišem i pričam jer mi je još uvek stalo. Kad prestanem, značiće da ili me nema više ili mi je potpuno svejedno. A nema poraznijeg stanja od onoga da te ni duša više ne boli.
I da! Nisam kakav vjernik uopšte, ali ovo više puta upotrebljeno „ne daj Bože“ u tekstu znači strah od nas samih. Da sam vjernik, rekla bih da ni Bog ne može sve sam. Valja i njemu pomoći.